Mudr 2, 12.17-20
Još dok mi u ušima odzvanjaju riječi današnjeg čitanja koje sam moram priznati prvi put prepoznao na svetoj Misi, ne mogu a da se ne otmem dojmu koliko je snažna poruka koju nam je Isus poslao a sadržana je u rečenici ”…da se ispune Pisma”. Kako to da ranije nisam naišao na ovaj kristalno jasan tekst? I to u knjizi Mudrosti koju toliko volim. Vjerojatno su mi se tek sad otvorile oči. U odlomku je sadržan korijen sukoba između pismoznanaca i farizeja i Isusa koja će kulminirati na Kalvariji. I pored toga što Isusa njegovi protivnici prepoznaju kao pravednika (!), svejedno mu prave zasjedu, svijesno idu protiv savjesti, moralnih načela i Mojsijevog zakona –prema smrtnom grijehu. Ovo čine pri punoj slobodi volje. Zašto su se odlučili na tako nešto? 1) Isusove riječi i djela su u suprotnosti sa njihovim djelima jer su na bližnjeg zaboravili a Boga teško vide od mnoštva propisa. 2) Žele provjeriti jesu li Isusove riječi istinite (ali vidjeli su: što je rekao, to je i učinio – ozdravljao je nemoćne, uskrišavao mrtve, bio milosrdan te se dijelima nije imalo što više dodati ili oduzeti). 3) Narod se od njih okreće Isusu jer ” učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.” (Mt 7,29). Njihovnamjere se ne poklapaju sa vanjskom poniznošću koju su prakticirali (usporedi sa Lk18, 10-15 – farizej i carinik). Vjeruju da ovaj pravednik nije Božiji sin iako ga Stari Savez (A ti Behtleheme… ) i Ivan Krstitelj snažno najavljuju i to su znali. Gdje nastaje problem za njihov plan? Nisu pomišljali niti računali na mogućnost da On zaista jeste Sin Božiji jer bi se tada našli u situaciji u kojoj podrivaju najdublje temelje svoje vjere: ”Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase” (Pnz 6,16).
piše: Robert Semnic
Dodajte komentar