Isus nam je kazao: „Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju!“ (Mt 9,37; Lk 10,2) Ako je to On kazao, i to je uporno ponavljao, znači: On ima potrebu da se molimo na tu nakanu i ta molitva će, čim ju je On tražio, UVIJEK BITI USLIŠANA! Molitva je način kako mogu njima predavati svjetlost! Ja sam do Svjetlosti svijeta, i upijam u sebe Njezine zrake… i po mojoj molitvi i žrtvi On se dalje izlijeva… osvjetljavajući svijet!
Da bi svjetiljka mogla svijetliti potrebno je napraviti kontakt! No, kontakt nije svjetlost! Tako je i s karmelićankom! Da bi Svjetlost mogla svijetliti, ona neprestano treba biti „u kontaktu“, s uključenim kontaktom koji je molitveno jedinstvo sa Svjetlošću – i tada će svjetiljka svijetliti „svima u kući“!
Ne trebam se brinuti kako ću osvjetljavati! To je Isusova stvar! Ja trebam ostati „u kontaktu“ sa Svjetlošću! Isus je Onaj koji se brine kako će zrake svuda prodrijeti! On je onaj koji postavlja svjetiljku gdje On to želi! Ako me zapali, sigurno neće sakriti svjetlost pod posudu! Ja trebam svijetliti, trebam ostati zagledana u Svjetlost i isijavati je, a On će se pobrinuti kako da ona dođe do duša!
Svjetlost osvjetljava i grije – tako će i moja svjetlost pomagati svećenicima, davat će im svjetlost i oganj u duše! Svjetlost, ona uskrsnog jutra, svjetlost je uskrsnuća; ona će davati život duhovno mrtvima, uskrsavat će duše! Svjetlost svijetli „svima“, ona skuplja sve u jedno: tako će i moja molitva doprinijeti jedinstvu svih u jednom Tijelu Kristovu.
Uvijek trebam biti pod zrakama Kristove svjetlosti, neprestano Ga gledati i isijavati, i tako postajati „apostol“ Kristove ljubavi.
Izvor: karmel.hr
Dodajte komentar