Sv.Terezija Avilska piše svojim sestrama upute kako moliti “Oče naš”, kako krenuti na put molitve i posebno čega moraju biti svjesne, o čemu moraju voditi računa, kako razmatrati uz molitvu. Uči ih moliti.
Sv.Terezija Avilska priznata je u Crkvi kao učiteljica molitve. I sama je bila svjesna te svoje karizme. Preko svojih djela ona i danas tu ulogu želi nastaviti i pomoći čitatelju da otkrije “put savršenosti” kroz molitvu, a za koji ona jamči da je ispravan i da sigurno vodi k sjedinjenju s Bogom. To njezino jamstvo je utemeljeno na njezinom iskustvu iz kojeg proizlazi i svaka njezina poruka.
U Terezijinoj pedagogiji usmena molitva je prvi stupanj molitve i lako može prerasti u jedan intiman dijalog kontemplativne jačine. Kao prvi nužan uvjet jest samoća, onda usmjerenost misli prema onome s kim se razgovara i biti svjestan onoga što se govori. Za Tereziju je molitva istinski susret s Osobom koju se voli.
Meditativna molitva za nju jest: “misliti i shvaćati što govorimo i s kim govorimo i tko smo mi da se usuđujemo razgovarati s tako velikim Gospodinom.”
Ovako nas uči i obraća se Isusu danas sv.Terezija:
“Oče naš”, riječi su koje govore o velikoj ljubavi koju nam je Gospodin iskazao, o milosti koju nam daje jer ga možemo i smijemo zvati svojim Ocem. Već prvim našim obraćanjem njemu, ispunja naše ruke i dijeli tako veliku milost: sluša nas, čeka našu prošnju, čeka da mu se obratimo, da ga pozdravimo.
Nakon tih riječi vrijeme je da se duša digne iznad sebe da joj Sin, koji moli s nama, kaže gdje je njegov Otac. Otrgnimo se od zemlje jer ta nas milost nosi na nebesa.
Isuse, Sine Božji, koliko si se ponizio združivši se s nama u moljenju i daješ nam, u ime Oca svoga, sve što se može dati, jer hoćeš da nas Otac tvoj smatra svojom djecom; tvojom braćom.
Tvoja riječ ne može proći (kako piše evanđelist Matej 24,35), a njome obvezuješ Oca svoga da nas mora trpjeti, bez obzira koliko teške bile naše uvrede. Kažeš, ako se obratimo njemu mora nam oprostiti kao rasipnom sinu, (Luka 15,20) utješiti nas u našim nevoljama, mora nas uzdržavati, mora biti bolji od svih očeva na svijetu zato što kod njega sve mora biti ispunjeno (Ef 3,15 i Pt 1,4) i nakon svega nas još želi učiniti dionicima i baštinicima svega, zajedno s tobom.
Isuse, toliko si mnogo učinio za nas, toliko si sramoćen radi nas, a toliko moćan da se na nebu učini ono što ti kažeš na zemlji. Blagoslovljen budi u vijeke Gospodine naš, tako si dobar i velikodušan prijatelj u davanju nama. Nemoj da i Otac naš na nebesima bude toliko sramoćen, nemoj ga toliko obvezivati radi nas jadnika.
Koliko je dobar ovaj naš Učitelj, kako nas želi oduševiti da naučimo ono što nas On uči, kako nam veliku milost ukazuje. Srce bi nam se trebalo parati videći takvu ljubav.
Nastojimo biti takvi da zavrijedimo biti s Ocem i baciti mu se u naručaj.
Izvor: otacgerard.com, s. Tea Živković OCDS
Foto: otacgerard.com
Dodajte komentar