Dragi Bože, hvala ti što si Tereziju iz Avile učinio svojom vjernicom trudbenicom, što si je pozvao u Karmel, što si je učinio svetom, a u ove naše, i Tvoje, vrijeme, hvala ti što si je učinio Naučiteljicom Crkve. Nisi je učinio Naučiteljisom samo stoga što je, možemeo reći, puno, pisala o duhovnom životu i svime što je uz njega povezano. Učinio si je ljubiteljicom Crkve, čak i onda kada je od te iste naše majke Crkve, službene Crkve, trpjela.
Da, sveta Terezijo, napisala si: …“Svijet gori; ponovno hoće suditi Kristu… pa navode protiv Njega na tisuće lažnih optužbi; hoće sravniti sa zemljom Njegovu Crkvu… Ne, sestre moje, nije vrijeme da se s Bogom pregovara o malo važnim stvarima.“ (Put k savršenosti, 1,5)
Bila si sveta Terezijo toliko stvarna, a i danas si zbog toga suvremena, što si se usudila ostaviti svojim sestrama, a i nama danas riječi kritike za nas same koji živimo posvećenim životom u Crkvi, ali to vrijedi za sve krštene, jer su svi pozvani u svome staležu, u potpunosti slijediti Krista, nejgove riječi. Nisi se ustručavala reći da ako redovnik želi posve slijediti svoj poziv, više se mora bojati upravo onih iz svoje kuće negoli svih nečastivih. Govoriš ovdje o tome da će lako oni mlaki zavesti one koji žele biti revni. Rekla si da ne znaš zašto se čudimo što ima toliko zala u Crkvi, budući da su oni koji bi trebali biti uzori, kako bi svi stekli kreposti, izbrisali djelo koje je duh prijašnjih svetaca ostavio redovništvu (čitaj slobodno: krštenicima). Hvala ti, što si izrekavši ove riječi odmah zavapil: „Neka se božansko Veličanstvo odostoji tome dati lijek koji vidi da je potreban. Amen.“ Moj život, 7,5. A nisi niti očajavala, niti sustala u želji za još većom osobnom svetošću koje se onda ne može ne očitovati i širiti na braću i sestre ljude.
Pisala si prije 450 godina potičući da krćani mole za one koji ih duhovno vode: „… Gospodine… jako Vas puno hvalim zato što potičete toliko njih koji potiču nas. Trebala bi biti vrlo stalna naša molitva za one koji nas prosvjetljuju. Što bi bilo od nas bez njih u tako velikim olujama koje sada proživljava Ctkva? Ako je bilo nekih nevaljalih, jače će blistati oni dobri. Neka ih se Gospodin udostoji voditi svojom rukom i neka im pomaže zato da nama pomažu. Amen.“ Moj život 13,21.
Zahvalni smo ti, sveta Terezijo, što si uvijek usklađivala sebe i svoja razmišljanja i svoje doživljaje sa stavovima Crkve. I nama time dala čvrsti primjer. Rekla si: „S tom ljubavlju prema vjeri, što je Bog ulijeva, a koja je čvrsta, živa vjera, neka (duša) nastoji postupati u skladu s onim čega se predržava Crkva… poput nekoga tko je već čvrsto prionuo uz ove istine, te je ne bi skrenule svekolike objave što bi ih mogla zamisliti – sve da i otvorena nebesa vidi – ni za trunak onoga čega se pridržava Crkva.“ Moj život 25,12
Hvala ti što si nam posvjedočila Gospodinovu poruku da će kad se sluša namjesnika Crkve, on učiniti da se spozna istina. Moj život 29,6
Raduje, sveta Terezijo tvoja riječ da bi se upustila za Crkvu ili za bilo koju istinu Svetoga pisma podnijeti tisuću smrti. Moj život 33,5
Uvijek si molila za Crkvu, čak i u na vrhuncima molitve. Stoga svjedočiš: “Dok sam jednom molila, u velikoj sabranosti, blagosti i smirenosti, učinilo mi se da sam okružena anđelima i jako blizu Boga. Počela sam usrdno moliti Njegovo Veličanstvo za Crkvu…“ Moj život 40,12
Pišuci o trudu oko kojeg se treba zauzeti svaki član jednoga redovničkog Reda, a možemo reći i trudu svakoga krštenika da svojim životom učini sretnom Crkvu: „… svaki bi se red trebao truditi, ili svaki njegov član, da njegovim posredstvom red učini tako sretnim, da mu služe u tako velikoj potrebi kakvu sada osjeća Crkva. Sretnih li života koji se u tome budu skončali.“ Moj život 40,15
Hvala ti! I zagovaraj nas, nas koji tvorimo Kristovu Crkvu, da po nama ona postane svetija i više svjedočka, molimo te!
Piše: O. Zlatko Pletikosić, karmelićanin
Foto: carmelitequotes.wordpress.com
Dodajte komentar