Karmel o. Vjenceslav Mihetec O. Vjenceslav Mihetec: “Svaki je čovjek Božje stvorenje. Svaki je čovjek Bogonosac”
Karmel o. Vjenceslav Mihetec

O. Vjenceslav Mihetec: “Svaki je čovjek Božje stvorenje. Svaki je čovjek Bogonosac”

Poticaj za provjeru našega vjerničkoga putovanja daje nam danas Evanđelist sv. Luka koji je zapisao Isusov govor o Lazaru. Čujmo!

“Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara, pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko, sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome, između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te, onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće, pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego, dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati, sve da i od mrtvih tko ustane.”

Onda je to Isus rekao farizejima, a danas govori nama. Sva naša nastojanja idu za tim da prepoznamo Boga i da njemu jedinome služimo. Lako ga je prepoznati u sjajnim gozbama i bogatstvu. I to ne bi bilo loše kad bi nas to vodilo k Bogu. No, tu leži opasnost da to pretvorimo u svoje bogove te, ne da njima služimo i da im se klanjamo, već im robujemo, a oni kao pravi robovlasnici odvode nas u smrt – pakao već na ovom svijetu, a onda i za vječnost.

U svojoj neizmjernoj mudrosti Bog se najprije objavljuje u siromasima. Postaje siromah u Betlehemu, izbjeglica u Egiptu, radišni siromah u Nazaretu, siromašni rabin u Izraelu, koji nema ni gdje bi glavu naslonio. Tako čini Mudrost Božja. Zašto? Zašto u gladnome i čirevima udarenom Lazaru?

Svaki je čovjek Božje stvorenje. Svaki je čovjek Bogonosac. Tako i Lazar. Tako i suvremeni Lazar. Moj bolesni i sav u ranama otac, majka, brat, neprijatelj. Bog me zove iz njega. Traži mrvicu moga vremena, pogleda, dodira, blizine. I psi su se nad Lazarom sažalili i pomagali mu, ali čovjek ne. Čovjek ide, kako kaže naš Cesarić: “svojim putem: za vlašću, zlatom il za hljebom”, toliko zaglušen brigom za već prepunu zdjelu i za džep u kojem više nema mjesta ni za jednu lipu, a stalno grca u plaču kako su teška vremena. Kako u toj strci čuti Božji jecaj i opomenu? Kako ga prepoznati u bolima pritisnutu čovjeku?

Isus veli bogatašu: “Imaju Zakon i Proroke.” Prorok je Isus koji govori Zakon, a to je: “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.” Čujem li ja to? Ako čujem, onda ću i vidjeti. A koliko je Lazara oko nas! Ako i kojeg Lazara ostavimo, ne zbrinemo, Bog će se pobrinuti sam za njega, ali i mi ćemo doći pred lice Božje. Kako će Bog moći u nama tada prepoznati svoju ljubav? Korizma nas potiče da slušamo Boga kroz Sveto pismo, da ga vidimo u ljudima oko nas i da ne škrtarimo barem s mrvicama, jer ni one nisu naše. Božji su dar.

Neka danas nitko ne zaplače zbog nas. Neka nas Božja dobrota učini dobrim i dragim ljudima!

Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA, o. Vjenceslav Mihetec OCD, Karmelska izdanja, Zagreb

Foto: Danilo Krnjaić

Uredio: Nikola Knezi

 

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.