Karmel o. Vjenceslav Mihetec O. Vjenceslav Mihetec o svetom Hijacintu
o. Vjenceslav Mihetec

O. Vjenceslav Mihetec o svetom Hijacintu

Ivan Konski, novoimenovani krakovski biskup, putuje u Rim u pratnji dvojice nećaka, mladih kanonika Česlava i Hijacinta. U Rimu im želi pribaviti visoke crkvene službe. No biskupovi nećaci ne misle tako. Visokoobrazovani mladi svećenici žele svoj boravak u Rimu iskoristiti kako bi upoznali Sv. Dominika, utemeljitelja Reda Propovjednika, jer se živo žele pridružiti  njegovoj zajednici.

Biskupa Ivana i njegove nećake k sebi je pozvao kardinal Apuleon. Idući k njemu, putem susretnu veliki sprovod. Mnoštvo ljudi pratilo je na groblje kardinalova rođaka, mladića, sina jedinca majke udovice, koji je pavši s konja ostao mrtav. Sprovodna procesija se zaustavila. Mladićevo tijelo su spustili pred noge redovnika odjevena u bijeli habit. Mladićeva majka, pavši pored mrtva sina, plačući se obratila bijelom redovniku: “Dobri oče, moli Boga da mi sina vrati živa. Bog će zasigurno uslišiti tvoju prošnju!” Bijeli redovnik se stao skanjivati, ali onda padne na koljena i poče tako odano i pobožno moliti, kako Česlav i Hijacint još nisu vidjeli da čovjek moli. Zamalo se dogodilo kao nekad u Naimu. Jedini sin udovice ustao je živ i zdrav.

Ovo je bio prvi susret Česlava i Hijacinta sa Sv. Dominikom. Sada je i biskup Ivan dopustio svojim nećacima da pođu za Dominikom. U Bolonji su završili novicijat. Poslani su u misije. Na putu je Hijacint osnovao samostan u Friesachu, zatim u Pragu i Olomucu. Hijacint ima osobite uspjehe u Krakovu, odakle odlazi u apostolsko djelovanje u Kijev i Danzig. Umro je u Krakovu na Veliku Gospu 1357. godine, gdje je i pokopan u dominikanskoj crkvi. Poljska ga štuje kao svoga zaštitnika.

Veliko poštovanje Sv. Hijacinta očituje se u mnogim legendama. Jedna kazuje da, kad su Tatari napali Kijev, morali su dominikanci napustiti svoj samostan. Hijacint je pošao u crkvu da ponese Svetootajstvo. Izlazeći iz crkve začuje krik: “Sine moj, ti bježiš, a mene ostavljaš samu? Uzmi me sa sobom i ne ostavljaj me neprijateljima.” Svetac se okrene i vidi albastreni Marijin kip. Uzeo je kip, došao na obalu rijeke Dnjepra, bacio svoj plašt i na njemu preplovio rijeku. Stoga ga slikaju na plaštu, s ciborijem i Marijinim kipom u rukama.

Piše: o. Vjenceslav Mihetec, karmelićanin

Foto: Gość Opolski – Gość Niedzielny

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.