Karmel o. Vjenceslav Mihetec O. Vjenceslav Mihetec o svetom Hijacintu
o. Vjenceslav Mihetec

O. Vjenceslav Mihetec o svetom Hijacintu

Ivan Konski, novoimenovani krakovski biskup, putuje u Rim u pratnji dvojice nećaka, mladih kanonika Česlava i Hijacinta. U Rimu im želi pribaviti visoke crkvene službe. No biskupovi nećaci ne misle tako. Visokoobrazovani mladi svećenici žele svoj boravak u Rimu iskoristiti kako bi upoznali Sv. Dominika, utemeljitelja Reda Propovjednika, jer se živo žele pridružiti  njegovoj zajednici.

Biskupa Ivana i njegove nećake k sebi je pozvao kardinal Apuleon. Idući k njemu, putem susretnu veliki sprovod. Mnoštvo ljudi pratilo je na groblje kardinalova rođaka, mladića, sina jedinca majke udovice, koji je pavši s konja ostao mrtav. Sprovodna procesija se zaustavila. Mladićevo tijelo su spustili pred noge redovnika odjevena u bijeli habit. Mladićeva majka, pavši pored mrtva sina, plačući se obratila bijelom redovniku: “Dobri oče, moli Boga da mi sina vrati živa. Bog će zasigurno uslišiti tvoju prošnju!” Bijeli redovnik se stao skanjivati, ali onda padne na koljena i poče tako odano i pobožno moliti, kako Česlav i Hijacint još nisu vidjeli da čovjek moli. Zamalo se dogodilo kao nekad u Naimu. Jedini sin udovice ustao je živ i zdrav.

Ovo je bio prvi susret Česlava i Hijacinta sa Sv. Dominikom. Sada je i biskup Ivan dopustio svojim nećacima da pođu za Dominikom. U Bolonji su završili novicijat. Poslani su u misije. Na putu je Hijacint osnovao samostan u Friesachu, zatim u Pragu i Olomucu. Hijacint ima osobite uspjehe u Krakovu, odakle odlazi u apostolsko djelovanje u Kijev i Danzig. Umro je u Krakovu na Veliku Gospu 1357. godine, gdje je i pokopan u dominikanskoj crkvi. Poljska ga štuje kao svoga zaštitnika.

Veliko poštovanje Sv. Hijacinta očituje se u mnogim legendama. Jedna kazuje da, kad su Tatari napali Kijev, morali su dominikanci napustiti svoj samostan. Hijacint je pošao u crkvu da ponese Svetootajstvo. Izlazeći iz crkve začuje krik: “Sine moj, ti bježiš, a mene ostavljaš samu? Uzmi me sa sobom i ne ostavljaj me neprijateljima.” Svetac se okrene i vidi albastreni Marijin kip. Uzeo je kip, došao na obalu rijeke Dnjepra, bacio svoj plašt i na njemu preplovio rijeku. Stoga ga slikaju na plaštu, s ciborijem i Marijinim kipom u rukama.

Piše: o. Vjenceslav Mihetec, karmelićanin

Foto: Gość Opolski – Gość Niedzielny