Dragi i dobri ljudi, i jutros nam je provesti nekoliko trenutaka zajedno. Vidim Vas na cestama u napetosti semafora, vidim Vas u vašim kuhinjama dok pripremate kavu, vidim Vas u uredima, radionicama… dolazim k vama noseći Vam svjetlo Božje riječi, tako potrebno da se i ovom Bogom nam danom danu ne sudarimo, ne povrijedimo i tomu slično…
Svojoj Crkvi Isus zbori: “Uistinu, kažem Vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.
Nemojte se uplašiti ovih riječi. One su, istina, veoma odlučne, ozbiljne, istinite, ali promotrimo ih. Pravednost Isusova i pravednost pismoznanaca i farizeja. Za Isusa, znamo tko je. Zadržimo se časak na pismoznancima i farizejima. Pismoznanci Isusova vremena, ljudi poznavatelji Svetoga pisma, teolozi. Rijetko pismeni ljudi koji su svoju pravednost gradili više na vlastitoj prepredenosti, snalažljivosti po vlastitim proračunima, nego prema Božjem Pismu. Farizeji su pak ljudi koji Bogu služe održavajući njegov zakon uglavnom samo zato da ih Bog ne kazni. Vrše, istina, svu pravednost pred Bogom, kruto, bezobrazno, bezpomoćno prema čovjeku, ali nikako ne iz čiste ljubavi prema Bogu. Jedni i drugi Božje darove, koje su besplatno primili, zadržavaju za sebe te ih ljudima ne daruju već prodaju.
Imamo očiglednih primjera i danas. Baš zato se ove Isusove riječi jako tiču i nas. Suvremeni pismoznanci, odlični poznavatelji i Božjega i ljudskoga zakona, gnjave sirotinju otimajući im i posljednji novčić, a da njihov slučaj ne pomaknu ni korak naprijed. Farizeji pak, koji se boje ljudi, a za Boga ne mare, pred ljudima čine sve začinjeno medom i mlijekom, a za leđima im kopaju grob. Svaki od nas ima mnogo primjera, posebno kada su u pitanju drugi ljudi. No, ipak je veoma važno vidjeti ne krije li se to i u meni. Ne plaču li ljudi zbog moje nepravednosti?
Da nam se to ne dogodi, uvijek provjeravajmo svoju pravednost s onom o kojoj govori Isus, Bez te provjere proglasit ću sebe do neba pravednim, a drugog do pakla nepravednim. To vodi u nesnošljivost života.
Dragi moji, dobro čujmo Isusa koji nam zbori da naša pravednost ne smije biti pismoznansko-farizejska, već evanđeoska, to jest takva da uvijek ukazuje i druge zove da postupaju poput Isusa. Razmislimo o sebi i svojoj pravednosti, moguće uz šalicu kave, moguće u tišini koje crkve. Razmislimo; da li ono što činimo, činimo samo radi ljudi ili iz ljubavi prema Bogu jedinome Životu i djelovanje iz ljubavi prema Bogu učinit će nas Bogu i ljudima dobrim i dragim ljudima.
Dobar Vam i Bogom blagoslovljen dan!
Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA – knjiga 2, o. Vjenceslav Mihetec, Karmelska izdanja, Zagreb, 2009.
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar