Vjera Meditacije O lažnom miru
Meditacije Vjera

O lažnom miru

Danas ćemo zajedno sa sv. Terezijom razmišljati o lažnom miru koji može biti đavolska prevara. Nadamo se da će Vam ove misli prikoristiti za vaš duhovni život.

“Bog nas oslobodio od mnogo vrsti mira, što ga uživaju svjetovnjaci. Ne dao Bog, da ga ikad okusimo, jer vodi u vječni rat. Kada koji svjetovnjak živi veoma mirno usred teških grijeha i tako je spokojan u svojim opačinama, te ga ni u čemu ne grize savjest, već ste čitale, taj je mir znak, da su zloduh i on prijatelji. Dok takvi žive, neće zloduh ratovati s njima, jer bi se obratili donekle k Bogu, ne iz ljubavi prema Njemu, budući da su zločesti, nego stoga, da umaknu ratu. No oni, što se tako obrate, neće dugo ustrajati u njegovoj službi. Čim naime zloduh to opazi, opet uzbudi u njima želju, da udovolje svojim sklonostima, pa se opet vrate u njegovo prijateljstvo, dok ih napokon dovede dotle, te im pokaže, kako je onaj mir bio lažan. O takvima mi ne treba ni govoriti. Neka oni tamo uživaju takav mir. Ufam se u Gospodina, među vama se neće naći toliko zlo. No zloduh bi mogao početi s drugim mirom u sitnicama, pa se moramo bojati, kćeri, dok živimo.

Kad redovnica počne mlitaviti u stvarima, što se čine malene same po sebi, pa u toj mlitavosti ustraje dugo, a ne grize je savjest, to je loši mir, te je tako može nečastivi povući u tisuću zala. Takav je (na primjer) prestupak Ustanove, koji po sebi još nije grijeh, ili nemar za ono, što zapovijeda poglavar, ako i nije zloban prestupak. Ta poglavar je napokon namjesnik Božji, pa je vazda dobro, da ga slušamo i da pazimo na ono, što on hoće, jer smo zato došle. Ima mnogo takvih stvarca, što se same po sebi ne čine grijehom, a napokon su ipak pogreške, a i bit će ih, jer smo jadnici. Ne kažem, da ih neće biti. Ja kažem, neka se samo pokaju oni, što ih počine, i neka upoznaju, da su pogriješili. Inače bi se, kako rekoh, mogao zloduh tome veseliti i malo po malo dovesti dušu do toga, te ne mari za takve malenkosti. Ja vam kažem, kćeri, kad (zloduh) dosegne dotle, nije malo dobio, jer se bojim, da će poći i dalje. Zato se za ljubav Božju svojski čuvajte. U ovom životu mora biti borbi, jer uz toliko neprijatelja ne možemo prekrižiti ruku, već se moramo vazda starati te paziti, kako živimo iznutra i izvana.

Ako vam Gospodin i daje u molitvi milosti i ono, o čemu ću govoriti poslije, jer vas uvjeravam, da ćete i nakon toga imati tisuću zaprečica, tisuću prigodica, nešto bezbrižno prestupite, a drugo ne učinite dobro, pa eto unutarnjega nemira i napasti. Ne kažem, da će to biti uvijek ili veoma obično. To je vrlo velika milost Gospodnja. Tako napreduje duša. Ne možemo ovdje biti anđeli, jer nije takva naša narav. Zato me ne uznemiruje duša, kad je vidim u prevelikim napastima. Ako je u nje ljubav i strah Našega Gospodina, znam, izići će s velikim dobitkom. A vidim li, da je vazda mirna i bez ikakve borbe (kao što sam se na neke namjerila), sve ako i vidim, da ne vrijeđa Gospodina, svagda sam u strahu, pa se ne mogu nikad primiriti. Takve duše kušam i napastujem ja sama, ako to već ne radi zloduh, da vide, što su. Malo ih nađoh. No moguće je, da Gospodin dovede dušu do visokoga motrenja.

Postupak je raznovrstan. Te su duše obično pune unutarnje radosti, ako i ne znaju toga, držim, i vidim, kad iščezne ta radost, da se gdjekad bore same sa sobom, ali rijetko. Ja ne zavidim ovim dušama, jer sam to (njihovo stanje) pomno promatrala. I vidim, da mnogo više napreduju one duše, koje se tako bore, sve ako i ne obavljaju toliko unutarnje molitve osim onom, što se tiče savršenosti, koliko možemo ovdje upoznati. Izuzimljemo duše, koje su se mnogo godina tako borile, te se toliko okoristile i umrtvile. Budući da su već umrle svijetu, daje im Naš Gospodin obično mir, ali ne tako, da ne osjećaju pogreške, što je učine, i da se radi nje veoma ne rastuže. “

Izvor: karmel.hr – br. Tiho, OCD

Foto: Robert Pašti, OCDS

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.