Vjera Crkva Novi broj katoličkog lista “Zvonik”
Crkva Vjera

Novi broj katoličkog lista “Zvonik”

Dragi čitatelji našega lista!
Iza nas je proslava svetkovine Božića, dočekali smo i Novu godinu, proslavili svetoga Stjepana, svetoga Ivana, i možda nam je i božićna atmosfera koju smo toliko iščekivali, pomalo i dosadila. Sada se nalazimo u vremenu kada bi se trebalo ostvarivati ono što smo slavili u tim svetim božićnim otajstvima. Čini mi se da svima nama treba poticaja i ohrabrenja, da, zaista pokušamo u svojim životima, načiniti određenu promjenu. Htio bih Vama dragi čitatelji priznati, da mi je dosadilo da se stalno vrtim(imo) u jedan krug sakramentalnog života, a da zapravo naš život tapka u mjestu i ne činimo ništa novo. Sve ovo što smo slavili, svakim danom našega života i prilike koju možemo koristiti, kao da tek tako prolazi između nas. Čovjek, pak ostaje u svojoj sadašnjosti, „vuče“ za sobom svoju prošlost, a plaši se budućnosti koja može biti tako lijepa. Htio bih, da tu ljepotu budućnosti, svi zajedno pretočimo u sadašnjost. Svi mi vjerujemo u vječni život, u Božje kraljevstvo, kraljevstvo Nebesko, blaženost, Raj i još mnogo lijepih termina imamo za sreću koja nas čeka u budućnosti. Zašto je ona čovjeku teško tu Radost pokušati živjeti sada, zašto je čovjeku onda teško pokrenuti sebe?! Naravno, svjestan sam toga da tu vječnu Sreću tek imamo živjeti, ali uvijek mi je bila nedoumica da čovjek koji je od Boga stvoren, a želim napomenuti da je čovjek vrhunsko djelo, da taj čovjek tako često, tako puno, rekao bih stalno, ovaj život otežava samome sebi, čini ga nestalnim, uznemirujućim, pomalo i kaotičnim. Ne pišem trenutno o grijehu, o ljudskoj slabosti, ni o padu, pišem dragi moji čitatelji „Zvonika“ o onoj temeljnoj dimenziji koju svaki čovjek ima: LJUDSKOST! I htio bih se ponovno vratiti na retke sa početka ovoga moga promišljanja; tapkamo u mjestu! U stanju smo mnogo toga organizirati, lijepo se osjećati, hodočastiti, trpjeti, sve smo u stanju činiti da sebi pomognemo, da sebe oraspoložimo, da sebe obnovimo, ali, zašto nam je teško u svemu tome SEBE MIJENJATI?! I sam razmišljam o svemu tome, i sam imam poteškoća sa promjenom sebe. Priznajem, da me nervira da čovjek ostaje isti, da ostajem isti. Želim promjenu na bolje, da zajedno krenemo raditi na sebi. Zamislite, ako samo Vi koji pročitate ovaj Uvodnik, odlučite raditi na sebi, da budete bolji, zamislite kako će to imati utjecaja na ovaj naš svijet?! Hmm…. pitam se svijet? Nebitno, zadržimo se na području naše biskupije. Dragi čitatelji, ovaj moj tekst, koji možda ne donosi ništa novo, imao je za cilj da nas sve zajedno ohrabri i potakne na nešto drugačije, da budemo bolji, da imamo više strpljenja, da konačno krenemo biti ČOVJEK! I nije to tako teško kao što izgleda. Za početak, dovoljno je samo prestati biti loš, činiti loše, nastojati nekome nešto loše učiniti, i već ćemo osjetiti napredak i u duhovnom životu, a onda i konkretno.

Dragi čitatelji! „Zvonik“ i dalje Zvoni! Drugi broj kojega uređuje novo Uredništvo, ugledao je svjetlost dana! Imao bih jednu malu molbu za sve Vas dragi čitatelji. Svatko, tko ima neki komentar, pohvalu, kritiku, sugestiju, savjet ili bilo što drugo, neka nam piše na zvonik.subotica@gmail.com, i vrlo rado ću sve pročitati te nastojati popraviti što se popraviti može. Nakon što je izašao naš prvi broj „Zvonika“ u prosincu, osim nekoliko usmenih smjernica, na e-mail „Zvonika“ nije ništa pristiglo u vidu smjernica, kritika, i tome slično. S toga, računam, da „Zvonik“ napreduje i da je naišao na veliko odobravanje i pohvalu.

Vlč. mr. sci. Siniša Tumbas Loketić

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.