Dragi prijatelji Zvonika!
Nalazimo se pred vremenom Korizme! Sveto je to vrijeme za svakog Isusovog uče- nika, za svakog kršćanina. Svima nama je poznato da je to period kada na poseban način trebamo biti bliži Gospodinu. Crkva nam kaže na koji način se možemo Njemu približiti, odnosno na koji način možemo jačati svoju vjeru. Post, molitva i djela ljubavi, tradicionalne se „metode“ za Isusove učenike (a to smo mi), kako bi postajali bolji, te vratili svoj pogled na Gospodina koji treba da Uskrsne. S toga, htio bih sa ovim promišljanjem, da zajedno sebi postavimo tri pitanja, odnosno pokušamo na ista odgovoriti.
• Gdje sam ja naspram Gospodina?
• Gdje sam ja naspram Crkve?
• U zavisnosti od odgovora na prva dva pitanja; pokazujem li svojim ponašanjem da vjerujem u Crkvu gdje biva Gospodin?
Dragi prijatelji, ova tri pitanja nisu ništa novo u životu jednog vjernika. Sigurno smo do sada imali priliku i sami sebima postavljati ovakvu vrstu pitanja, ili smo pak čuli od svog duhovnika, u propovijedi na svetoj misi ili nekakvoj duhovnoj obnovi. Želja mi je da se još jednom prisjetimo ove tri teze, te odlučimo iskoristiti ne samo današnji dan, ne samo ovaj tjedan, mjesec ili godinu, nego svoj život kao mjesto gdje prebiva Gospodin, svoj život darujem i Crkvi, a svakim danom svjedočim riječima, djelima i ponašanjem da su to dvoje u meni trajno nastanjeni.
Gdje sam ja naspram Gospodina?
Gospodin je uvijek tu! Zapamtite to dragi moji prijatelji! Uvijek je tu pored nas. Nikada nas ne ostavlja, nikada nas ne napušta, nikada se ne osvećuje, niti želi bilo što drugo osim dobrote. Zašto nam je onda tako teško povjerovati da je On ovdje, i zašto se znamo tako brzo ražalostiti ako nam u životu nešto i ne ide onako kako smo mi to zamislili?! Možda je baš On pored nas, i „vuče“ na bolju stranu, a mi uporno želimo ostati tu gdje jesmo?! Dakle, ovo prvo pitanje nam treba pomoći da ponovno „stavimo“ Gospodina tik pored nas! Neka ga uhvatimo za ruku i zajedno sa njime hodimo stazama života. Vjerujte bit će nam bolje. Ako nam se i učini da je On daleko od nas, sigurno je tu i strpljivo čeka, „radi“ za naše dobro. Nedopustimo da nam drugi čovjek stvori osjećaj da Gospodina nema, da nas obeshrabri da je jedino za što vrijedi raditi novac, položaj, čast i titula.
Gdje sam ja naspram Crkve?
Dragi prijatelji, ovo drugo pitanja jako puno govori i može pomalo naznačiti odgovor na prvo pitanje. Jasno nam je svima da smo mi članovi Gospodinove Crkve. On nas je u nju pozvao. Nismo sami svojom voljom htjeli biti katolici. Ujedno, na nama je odgovornost, na svima nama, da tu Crkvu gradimo, čuvamo, štitimo, a najviše od svega VOLIMO! Neka odgovor na ovo drugo pitanje, zapravo bude samo pitanje: VOLIM LI JA SVOJU CRKVU? Svi mi dobro znamo kako se trebamo ponašati prema onome što volimo!
Pokazujem li svojim ponašanjem da vjerujem u Crkvu gdje biva Gospodin?
Odgovor na ovo pitanje je ključna stvar. Ujedno, ovdje znamo biti vrlo dvosmisleni, te neki puta i ne želimo odgovoriti na ovo pitanje, jer odgovor može biti iznenađujući. Ipak bih htio, draga braćo i sestre, da na početku ove Korizme, svatko od nas odgovori na ovo pitanje. Bio odgovor dobar ili ne, bili mi zli ili dobri, pobožni ili nešto sasvim suprotno, odgovorimo iskreno i realno, i znamo što nam je činiti.
Dragi moji čitatelji Zvonika! Želim Vam od Boga blagoslovljenu Korizmu 2017. godine!
vlč. mr. sc. Siniša Tumbas Loketić, urednik
Dodajte komentar