New age obuhvata različite društvene pokrete i kulturne trendove koji su se razvili u zapadnom svijetu krajem 20. stoljeća u cilju stvaranja novog oblika duhovnosti koji predstavlja alternativu kako tradicionalnoj judeokršćanskoj kulturi i religiji teko i scijentizmu i racionalizmu. New age to čini kroz spajanja različitih filozofskih ili vjerskih pravaca ne-zapadnih religija, filozofija i kulturnih tradicija (Orijent, Afrika i pretkolumbovska Amerika) sa zapadnim konceptima okultizma, popularne psihologije kao i graničnih područja nauke i pseudonauke.
Povijest
U preteče new agea spadaju okultizmi iz 19. i 20. stoljeća: teozofski pokret (povezuje filozofska istraživanja sa mističnim nastojanjima spoznaje Boga), spiritizam, pojava duhovnih i okultnih učitelja, indijskih gurua ili sufijskih učitelja koji su našli utočište na zapadu te utemeljitelja psiholoških doktrina poput Carla Junga ili Abrahama Maslowa. Uključene su teorije koje sadrže duhovnu ili nadosobnu dimenziju, koje inače nema u empirijski orijentiranim psihološkim doktrinama. Uslijedila je apsorpcija raznorodnih učenja i djela Allana Wattsa, Aldousa Huxleya, Richarda Bacha i tekstova zapadnog hermetizma (nauka o tajnim stvarima i učenjima). Pokret se pojavio 1970-ih, dijelom iz kontrakulture, koja je preplavila zapadnu Europu i sjevernu Ameriku. Amerikanci koji su prihvatili učenja istočnih religija postali su svojevrsni učitelji-gurui, promicatelji produhovljavanja, osobnog razvoja, odbacivanja racionalnog svjetonazora. Oni ističu važnost meditiranja, vegetarijanstva, te općeg povezivanja sa prirodom. Jedna od praksi je i takozvani channeling, postupak u kojem se osoba-medij povezuje sa nematerijalnim duhovnim bićem i od njega prima poruke ili učenja.
Temeljna osobina new agea je samostalno provođenje duhovnosti, uz odbacivanje religioznih dogmi. Koncept New Agea se često vezuje uz astrološko Doba Vodenjaka a astrološke ideje zauzimaju centralno mjesto u filozofiji učenja pri čemu se svijet razvija kroz seriju velikih astroloških ciklusa koji se mogu identifikovati astrološkim metodama. Naziv „new age“ se opisuje kao novo doba promjene svijesti – prijelaza iz sazviježđa Riba u sazviježđe Vodenjaka.
Vjerovanja i ideje new agea inspiraciju najviše nalaze u budizmu, hinduizmu, teozofiji, gnosticizmu (sinteza kršćanstva sa židovskim učenjem i poganskom filozofijom) te učenjima raznih ezoterika. Ona obuhvaćaju reinkarnaciju, politeizam, animizam (vjerovanje u prisutnost duhova u živim i neživim stvarima i pojavama), panteizam (ideja da je sve Bog, ili da su Bog i svemir jedno te isto) i slična neopoganska vjerovanja. Učenje o reinkarnaciji u sklopu new agea potječe iz teozofskog pokreta. Patnju i zlo ovaj pokret sagledava kao iluziju koju uzrokuje sam čovjek. New Age negira postojanje pakla, odnosno smatra ga dijelom takozvanog astralnog ili duhovnog svijeta; pojedina tumačenja unutar pokreta shvaćaju pakao kao tvorevinu samih ljudskih misli i osjećaja. Vjerovanja ovog pokreta su često apstraktna uopćavanja religijskih dogmi i ezoterijskih učenja- proučavanje zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova pri čemu ezoterija označava i tajni oblik religijskih učenja. New age ne slijedi zajedničku istovjetnu doktrinu – ono nije organizirana religija već predstavlja razne pokreti okupljene oko jednog vođe ili oko neke ideje koja je preostala kao učenje nadarenih pojedinaca. Odbacuje se hijerarhijski religijski ustroj, proučavaju se mističnih grane ortodoksnih vjerskih tradicija, a značajna je i orijentacija na ezoterične i okultne doktrine cijeloga svijeta te parcijalno usvajanje modernih znanstvenih i paraznanstvenih saznjanj. Ovaj pokret karakteriziraju fokusiranost na unutarnji osobni duhovni razvoj i odmak od širega društvenog angažmana, naglasak na mističnom i duhovnom kao najvažnijoj dimenziji ljudskoga postojanja te na prirodno zdravlje i duhovno iscjeljenje.
Vjerovanja koje promoviše New Age
1) Cijelokupno čovječanstvo, cijelokupan život i sve u svemiru je duhovno povezano i učestvuje u istoj energiji. 2) Ljudski um ima mnogo više potencijala nego što trenutno koristi. 3) Smrt nije kraj. Život postoji u različitim oblicima i prelazi iz jednog u drugi. 4) Intuicija je mnogo važnija nego racionalizam, skepticizam ili naučni metodi. 5) Zapadna nauka pogrešno negira fenomene poput parapsihologije, meditacije i holističkog zdravlja. 6) Postoji mistična suština svih religija, Istočnih i Zapadnih. 7) Meditacija, joga, tai či i druge istočnjačke prakse su vrijedne i smislene. 8) Nauka i duhovnost nisu protivurječne, kada su ispravno shvaćene.
New age i liječenje
New Age uvodi i popularizira mnoge prakse i metode alternativne medicine uvažavajući holistički svjetonazor što se tumači kao cjelovitost tijela duše i duha. Terapije treba da liječe oboljenje uključujući fizičke, mentalne i spiritualne aspekte nasuprot savremenoj zapadnjačkoj medicini koja liječi samo bolest. Zdravlje se smatra prirodnim stanjem humanog bića kod kojeg je narušen prirodni balans. Koristi se široka palete metoda: akupunktura, biofeedback, kiropraktika, yoga, kineziologija, homeopatija, iridologija, masaža zatim meditacija, vizualizacija, nutricionizam, energetska medicina,liječenje biljem, liječenje kristalima, liječenje metalima, reiki, liječenje bojama, muzikoterapija, reinkarnaciona terapija.
Znanstveni krugovi imaju uglavnom negativno mišljenje o praktički svim manifestacijama New Agea.
U početku su istočne religije pokazivale razumijevanje i simpatiju za New Age. Ovaj harmonični odnos počeo se urušavati sa snažnom afirmacijom glavnih pojmova new age kada je postalo jasno da su i istočne kulture za newagere samo fragmenti velikog učenja i oblika duhovnosti koji svoje ispunjenje kod ovog pokreta nalazi u obliku koji je prilagođen kulturi zapada. Otada se budističke, hinduističke i taoističke tradicije jasnije samo-definiraju i distanciraju od New Agea.
Odnos Katoličke Crkve prema New Age
Katolička teologija pokretu zamjera odbacivanje grijeha kao moralne norme. New Age tumači grijeh i patnju kao posljedicu loših djela iz prošlih postojanja na Zemlji. Pokret naglašava važnost samoosvještavanja i samospoznaje, što je u suprotnosti sa vjerskim predanjem Bogu. Katolička Crkva donijela je 3. veljače 2003. službeni dokument „Isus Krist donositelj vode žive“, kojega je javnosti predalo Papinsko vijeće za kulturu i Papinsko vijeće za međureligijski dijalog. Dokument je opširan i sadrži pregled pokreta, njegovih glavnih značajki te donosi usporedbu kršćanskog nauka sa vjerovanjima New Agea. Pojavu ovog pokreta dokument tumači kao potrebu suvremenog čovjeka za duhovnošću te se kaže kako „Ljudi osjećaju da im kršćanska religija ne pruža – ili im možda nikad nije davala – ono što uistinu trebaju. Traganje koje ljude često vodi u New Age jest istinska žudnja za dubljom duhovnošću, za nečim što zahvaća njihovo srce i za načinom kojim bi dali smisao zbrkanom i često otuđujućem svijetu.“ Kao cilj dokumenta navodi se „upoznavanje pokreta kao kulturne struje te pomoć katolicima da spoznaju istinsko katoličko učenje i duhovnost kako bi ispravno vrednovali teme ove struje.“ Dokument objašnjava New Age kao pokret koji se temelji na starim gnostičkim i ezotričnim idejama, te da se radi o pokretu koji se temelji na težnji da čovjek u samome sebi otkrije i pomoću raznih metoda pronađe božansko. Boga i svijet new age opisuje kao manifestaciju energije ili vibracije te se i osobu Isusa Krista shvaća kao nadosoban oblik kozmičke energije. Na globalnom planu nastojanja ovog pokreta se tumače kao težnja za nadilaženjem pojedinih religija te uspostava jedne univerzalne religije. Tvrdi se da se novom duhovnošću želi zamijeniti duhovnost temeljena na židovsko-kršćanskim korijenima. Naglašava se važnost holističkog pristupa kod praksi new agea. Hrvatski teolog Josip Blažević tvrdi da je New Age „moderna instant duhovnost, konglomerat često i proturječnih (pseudo)religioznih elemenata, bez strukturiranog moralnog nauka i dogmi.“
Izvor: wikipedia
Uredio: prof.dr.med.Robert Semnic
Dodajte komentar