“Podnevni mir je ležao na brežuljcima južne Britanije. Tiho je paslo stado ovaca dok je pastir, naglo stasao petnaestogodišnji dječak, blijedih vodenih očiju i poput slame kuštrave kose svirao na vrbovoj fruli. Odjednom naglo pogleda gore. U zraku se osjećao dim. Negdje je moralo gorjeti. Srce mu je zastalo kad je pogledao dolje na rodno selo. Iz slamom pokritih krovova lizao je plamen. Sigurno su gusari navalili na selo. Otkako je Rim povukao nekoliko legija vojske, učestali su ovakvi razbojnički napadi. Steglo se mladićevo srce. Ne gori li i kuća njegovih roditelja? Pastirić se spusti niz brežuljak koji je zaklanjao pogled na njegovu kuću. Kad se spustio, krikne od užasa videći roditeljski dom u plamenu. Primijetilo ga nekoliko sluškinja iz sela te mu pritrče i viknu: “Bježi, Patrik, bježi! Ništa se doma ne da spasiti. Irski su razbojnici poput vragova napali selo. Ubili su ti oca i majku, a sestre su poveli sa sobom”. Mladić problijedi. Zamalo se ne sruši. Onda se zaputi na zgarište. Izdaleka se čuje rik stoke, koju su razbojnici gonili. Na vratima doma osupne ga strašna vrućina. Gušio ga dim, ali ipak ide unutra tražeći svoju obitelj. Nađe oca i majku raskoljenih glava. Strašan pogled. Odjednom ga zgrabi željezna šaka. Razbojnici, ubojice, zgrabili su i njega. On tuče rukama, grebe, grize. Udarcem po glavi omamili su ga i srušili.”
Ovako započima životopis Svetoga Patrika, apostola Irske, glasovitog njemačkog biografa svetaca Huntermanna. Sam svetac piše da su ga uhitili irski gusari. Šest godina je robovao, a onda je uspio pobjeći. Završio je u Francuskoj u jednom samostanu gdje je stekao visoku naobrazbu. Želja ga je vukla u Britaniju. Ne nalazi mira i čuje nutarnji glas koji ga zove da pođe u Irsku. Prije toga odlazi u Francusku te nakon studija bogoslovije bude zaređen za svećenika, a potom ga papa Celestin I. zaredi za biskupa. Vraća se u Irsku. Moli i naviješta Evanđelje. Mučnim je putem Bog vodio toga čovjeka da bi od njega stvorio svoga apostola. Apostola naroda koji mu je pobio roditelje i kojemu je robovao. Razbojnici nisu ni slutili da su uhitili čovjeka koji će im otvoriti vrata spasenja.
Koliko ima mladića u našem narodu kojima su razbojnici pobili roditelje i porušili i spalili sve što im je bilo drago i sveto! Neka osluhnu, ne zove li ih Bog na svoj put. Ne bi li i oni razbojničkim narodima mogli otvoriti vrata spasenja? Sv. Patrik je zaštitnik svih takvih. Neka se utječu njegovu zagovoru i neka osluškuju Boga. On je istiniti put koji vodi u život. Sve pozdravljam pozdravom irskih katolika: “I Neka te blagoslovi Bog i sveti Patrik!”
Piše: o. Vjenceslav Mihetec, OCD
Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar