Na Sinodi nastavljena rasprava o rastavljenima, sakramentima i važnosti doktrine

Nakon što su predstavljena izvješća 13 radnih skupina, na 8. generalnoj kongregaciji Biskupske sinode jučer je nastavljena rasprava o 3. dijelu radnog dokumenta (Instrumentum laboris), koji je posvećen današnjem poslanju obitelji. Govorilo se o posvajanju djece te je rečeno da ono ništa ne oduzima od roditeljstva. Istaknuta je razlika između umjetne oplodnje – koja predstavlja samo ostvarenje osobne želje – i posvajanja djece, što je čin ljubavi.

Bilo je govora i o ništavnosti braka: o manjkavosti vjere kao mogućem uzroku ništavnosti i o potrebi dobre pripreme za sakrament ženidbe. Ako se žele izbjeći razvodi, valja pratiti mlade i prije i poslije sklapanja braka. S tog je vidika zatražena suradnja između laika i osoba posvećenoga života. Izraženo je mišljenje da se treba zamijeniti „previše školski jezik“ koji govori o „predbračnim tečajevima“ s izričajem stalnog praćenja obitelji u svakom dijelu njihova života.

Govorilo se i o obiteljskim ranama, osobito onima koje nisu rezultat vlastitog izbora. Rečeno je da ne valja govoriti samo o usklađenosti s naukom, nego i pratiti ranjene obitelji te da „ne treba oštro suditi ono što se dogodilo u prošlosti“. Bilo je riječi i o potrebi ispravne svećeničke formacije, kako bi mogli odgovorno pratiti obitelji. Napomenuto je da pastiri trebaju biti osjetljivi za sve, ali da pritom ne mogu proturječiti sakramentima. S obzirom na rastavljene i civilno ponovno vjenčane, istaknuta je potreba njihova prihvata, imajući pritom na umu – kako je rečeno – konkretne razlike pojedinačnih situacija. Njihovo uključivanje u život Crkve ne tiče se samo pristupa euharistiji.

Nadalje se raspravljalo o temi kohabitacije – izvanbračnog zajedničkog života – i civilne ženidbe, kao i o teškoćama selilaca i izbjeglica koji zbog zakonskih i birokratskih razloga ne mogu sklopiti brak u zemljama u koje su došli. Također je rečeno da valja izbjeći opasnost njihova udaljavanja od Katoličke Crkve zbog raznih sekti.

Istaknuta je, među ostalim, tema koja se odnosi na zemlje koje žele zakonski redefinirati brak, omogućujući takozvane „istospolne brakove“, a naglašeno je i pravo djece da imaju oca i majku. To se pravo – kako je rečeno – ne može zanemarivati poradi sebičnih odluka odraslih osoba. Bilo je govora također o potrebi prenošenja evanđeoskih vrijednosti u katoličkim školama i po tom pitanju. Potrebno je, osim toga, promisliti o „uključivim pastoralnim planovima“ za homoseksualne osobe. Na koncu, govorilo se o zaštiti života, od začeća do prirodne smrti, kao i o potrebi zaštite žene, kako ne bi bila žrtva nasilja i predrasuda.

Na 9. se pak generalnoj kongregaciji, održanoj istoga dana, Sveti Otac kratko obratio biskupima te im rekao da su mu na koncu opće audijencije mnoge osobe rekle da mole za Sinodu. Skup je nastavljen s izlaganjima o 3. dijelu radnog dokumenta. Osobito je bilo istaknuto pitanje pristupa sakramentima za rastavljene i civilno ponovno vjenčane. Mnogi su sinodski oci istaknuli važnost katoličkog nauka i njegove obrane te jasnog i jednoznačnog izlaganja kršćanskog viđenja braka i obitelji, navodeći pritom apostolsku pobudnicu Familiaris consortio.

Neki su rekli kako se pristup euharistiji za rastavljene koji žive u novim vezama može omogućiti ako su svjesni da žive u grijehu ili su odlučili više ne griješiti. To bi trebalo biti u skladu s tri predložena kriterija: razlučivanjem o pojedinačnim slučajevima prema takozvanom „pokorničkom putu“, uzornom ponašanju osoba u pitanju te pripuštanju sakramentima samo u posebno važnim slavljima. Rečeno je da u takvim slučajevima osobe valja pratiti i oprostiti im te da ih, ako su članovi Crkve, treba pripustiti euharistiji. Drugi su međutim istaknuli da kanonsko pravo po tom pitanju nije prestrogo, tražeći da rastavljeni i ponovno oženjeni ne uzrokuju skandal. Ponekad se zaboravlja – rečeno je – da euharistija ima iznad svega spasenjsku vrijednost za ljudsku dušu.

Izražena je želja za pastoralnim pristupom koji neće oslabiti crkveni nauk, već ga ojačati. Rečeno je da govor o sakramentima kao isključivim sredstvima milosti otežava blizinu onima koji su doživjeli neuspjeh ili onima koji ne vjeruju. Važno je, međutim, da Crkva ne stvara iluzije. S druge je strane rečeno da je važno jasno ispovijedati vjeru, znati što je sadržaj vjerovanja te govoriti ne samo o izrazima poput „širom otvorena vrata“, već i o važnosti „uskog puta“ kojim ponekad nije lako ići.

Ponovno se govorilo o važnosti pripreme na ženidbu, osobito pazeći na vjeru zaručnika, čiji nedostatak – rečeno je – može uzrokovati ništavnost braka. Ne može se pružiti samo formalna priprema, već i stalno praćenje, primjerice uz pomoć drugih bračnih parova. Bilo je govora o ženidbenoj liturgiji, koja bi trebala mladencima pomoći shvatiti sakramentalnu vrijednost događaja, izbjegavajući njegovu komercijalizaciju. Bilo je govora i o „postupnom braku“ – odnosno sklapanju braka tek nakon što žena dokaže svoju plodnost – koji je raširen u Africi. Ta pojava treba biti predmet velike pastoralne pažnje kako bi – napomenuto je – postala „određena vrsta katekumenata“ koji bi mogao „jamčiti bračnu stabilnost“.

S obzirom na svezu spolnosti i rađanja, istaknuto je da temelj uvijek ostaje enciklikaHumane vitae. Crkva treba biti jasna i nježna učiteljica, pomažući vjernicima da ponovno otkriju prirodne metode planiranja obitelji, ne upadajući u – kako je rečeno – sklonost komercijalizacije spolnosti koja je prisutna u suvremenom svijetu. Predloženo je da se u završnom dokumentu Sinode pažnja posveti i bračnim parovima koji ne mogu imati djecu. Bilo je riječi o zamjenskom roditeljstvu, odnosno iznajmljivanju maternice te je naglašeno da ta praksa, osim što izaziva mnogobrojne etičke probleme, nije izričaj pretpostavljenog prava na majčinstvo, već nedostatka poštovanja prema ljudskom dostojanstvu i pravima.

Na generalnoj se kongregaciji zatim raspravljalo o seliocima i obiteljima koje su žrtve terorizma. Podsjetilo se na dramu trgovine i prostitucije žena i djevojaka, kao i na djecu koja iznenada ostaju sama zbog migracije roditelja. U tom se kontekstu pozvalo na veću solidarnost Crkve i kršćanskih obitelji. S obzirom na terorizam, spomenuto je teško stanje u zemljama poput Sirije i Iraka te zlodjela samozvane Islamske države. Zatraženo je da Sveta Stolica i Sinoda upute apel kako bi se zaustavile te bolne i patničke situacije.