Vjera Crkva Motu proprio pape Franje: “Naučiti napustiti službu”
Crkva Vjera

Motu proprio pape Franje: “Naučiti napustiti službu”

“Naučiti napustiti službu” naslov je motu proprija pape Franje, datiranoga 12. veljače, kojim se uređuje odricanje, s navršenih 75 godina života, od neke crkvene službe koju – kako je istaknuo Papa – treba smatrati sastavnim dijelom samoga služenja, budući da zahtjeva novi oblik raspoloživosti.

Novo unutarnje ponašanje

Papa u dokumentu ističe važnost pripreme za napuštanje službe, lišavajući se želje za vlašću i uvjerenja da smo prijeko potrebni, te suočavajući se s tim trenutkom mirno i s pouzdanjem, jer bi inače mogao biti bolan i sa sukobima. Molitva je ta u kojoj započinje raspoznavanje novoga razdoblja života, koji trebaju, – prema Papinim riječima – što je više moguće obilježavati skromnost, poniznost, zagovorna molitva, vrijeme posvećeno čitanju i raspoloživosti za obavljanje jednostavnih pastoralnih službi.

Nastavak obavljanja dužnosti nije osobna pobjeda

Nastavak obavljanja vlastite dužnosti valja shvaćati u okviru općega crkvenog dobra, i ne treba ga smatrati povlasticom, osobnom pobjedom, ili uslugom zbog eventualnih obveza proizišlih iz prijateljstva ili bliskosti, a ni kao zahvalnost za učinkovitost u pruženim uslugama. Ta papinska odluka – istaknuo je Sveti Otac – nije automatski čin, nego čin upravljanja; stoga uključuje vrlinu razboritosti koja će, kroz odgovarajuće rasuđivanje, pomoći donijeti primjerenu odluku.

S navršenih 75 godina zadaća ne prestaje ipso facto

Motu proprio upotpunjuje 2. članak dokumenta „Rescriptum ex audentia“ o odricanju biskupâ i voditelja uredâ papinskoga imenovanja, od 3. studenog 2014. godine, koji kaže da odricanje od navedenih pastoralnih dužnosti postaje važeće tek od trenutka kada je ga je prihvatila legitimna vlast, a papa Franjo njime određuje da su, kada navrše 75 godina, dijecezanski i eparhijski biskupi, kao i koadjutori i pomoćni biskupi, te oni naslovni s posebnim pastoralnim zaduženjima, pozvani podnijeti ostavku svojemu pastoralnom uredu. Isto vrijedi i za voditelje dikasterija Rimske kurije koji nisu kardinali, za više prelate Rimske kurije i biskupe koji obavljaju druge dužnosti u službi Svete Stolice, te za papinske predstavnike. Oni, međutim, ne završavaju svoju službu ipso facto, odnosno samim tim činom.

Papa odlučuje o ostavci i nakon više od tri mjeseca od njezina podnošenja

Papa Franjo određuje da ostavku valja prihvatiti i da se dužnost smatra produženom sve dok se odricatelja ne obavijesti o prihvaćanju ostavke, ili o produženju dužnosti na određeno ili neodređeno vrijeme. Na taj se način mijenja kanon 189, paragraf 3 Zakonika kanonskoga prava, i kanon 970, paragraf 1 Zakonika kanona Istočnih Crkvi, koji su određivali sljedeće: „Odreknuće koje traži prihvaćanje ostaje bez ikakve snage, osim ako se prihvati u roku od tri mjeseca; ono pak koje ne traži prihvaćanje postiže učinak kad ga prema pravnoj odredbi priopći odricatelj“.

Izvor: radiovatican.va

Foto: pixaby.com

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.