Sveti Damjan de Veuster se u Belgiji i u Sjedinjenim Američkim Državama slavi 10. svibnja. Ime Damjan na grčkom jeziku znači krotitelj. Bio je svećenik i redovnik. Rođen je 3. siječnja 1840. kao sedmo dijete u seljačkoj obitelji u mjestu Tremeloo u Belgiji. Kršten je kao Josip, a za vrijeme pučkih misija, koje su u njegovoj župi držali redovnici redemptoristi, 1858. godine odlučio je postati redovnik. Njegove dvije sestre i jedan brat su također odabrali duhovno zvanje. Bilo mu je 19 godina kada je i on stupio među redovnike u Kongregaciju Presvetog Srca Isusova i Marijina u gradu Leuven. Taj red je bio zadužen za pastoral Havajskog otočja. Želio je biti brat laik, ali su njegovi poglavari odlučili poslati ga na studij teologije. Kad je u misije trebalo poslati nove snage, u misije je trebao poći Damjanov brat Pamfil, koji se upravo bio razbolio. Bogoslov Damjan se tada dragovoljno javio da on pođe u misije. Još nije bio zaređen za svećenika kad je 1863. godine, nakon dugog putovanja lađom, stigao sa svojom subraćom u luku glavnoga grada otočja Honolulu. Dva mjeseca kasnije primio je Damjan svećeničko ređenje te je počeo zamjenjivati jednog bolesnog misionara u distriktu Puna na jugoistoku Havaja. Puna je najveći havajski otok. Naučio je jezik domorodaca. Jako su ga zavoljeli.
Poslje toga je djelovao u distriktu Kohala na sjeverozapadu Havaja. Konačno 1873. godine, na vlastitu želju, poslan na otok Molokai. Na tom su otoku, na jednom poluotoku, bili izolirani ljudi koji su bolovali od gube. Zbog opasnosti od zaraze i zbog ozračja među bolesnicima, taj su otok nazvali paklom Južnoga mora. Na Molokai je sveti Damjan stigao 10. svibnja 1873. godine. Upravo zato se u Americi njegov spomendan slavi 10. svibnja. Na otoku Molokaiju je živio kao dušobrižnik i liječnik, jedini zdrav čovjek među 800 zaraženih gubom. Postao je pravi apostol gubavaca. Bile su mu 33 godine. Njegovo nesebično zalaganje i rad među zaraženima ubrzo su postali poznati i priznati po cijelom svijtu. Poslije jednoga tajfuna on je zajedno sa bolesnicima podigao nove kolibe, ali i bolnicu i dva sirotišta za djecu. Sagradio je i crkvu.
Dvoreći i služeći bolesnike i sam se zarazio gubom. Od bolesti mu se lice izobličilo, otpali su mu prsti. Ostao mu je samo palac i kažiprst, pa je do kraja mogao služiti svetu misu. Bolest ga je nagrizala i mučila sve do 15. travnja 1889. godine, kada je umro. I za vrijeme bolesti otac Damjan je nastavio svojim apostolatom i nije prestajao skrbiti za bolesnike. Svojim radom i požrtvovanošću proslavio je svoju domovinu Belgiju ali i Havajsko otočje u Sjedinjenim Američkim Državama. U njegovoj smrtnoj borbi stalno je bio okružen svojim vjernim bolsenicima, a kada je umro, pokopali su ga pod jedno stablo na otoku. Na spomen ploči je pisalo: „ Svetoj uspomeni na časnog oca Damjana, koji je umro kao mučenik ljubavi.“
Život i djelo oca Damjana pobudilo je divljenje i pozornost čitavog svijeta. Potaknute njegovim zalaganjem i dobrotom, rodile su se mnoge inicijative za borbu protiv gube. U Sjedinjenim Američkim Državama i u Velikoj Britaniji su nicale zaklade i udruge sa svrhom da se bore protiv gube i da pomognu liječenje bolesnika, Posmrtni ostatci oca Damjana su 1936. godine preveženi u Belgiju, gdje su sahranjeni u samostanskoj crkvi njegovoga reda u gradu Leuven. Glasoviti Mahatma Gandhi nazvao je 1945. godine oca Damjana junakom od formata, dok se blažena majka Terezija do kraja života zalagala za njegovo proglašenje blaženim. Zbog njegovog zalaganja oko ljudi, kojima je zbog gube prijetila smrt, Damjan je diljem svijeta nailazio na priznanje. Nakon svoje smrti Damjan je doživio veliku slavu u svijetu, te se smjesta počeo častiti kao zaštitnik gubavaca. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Barack Obama je prigodom proglašenja svetim Damjana rekao da je otac Damjan svojim predanim radom darovao glas onima koji ne mogu govoriti. Sveti Damjan je žrtvovao svoj život kako bi mnogim ljudima koji su zbog svoje zarazne bolesti bili odbačeni i prognani iz društva, vratio ljudsko dostojanstvo. I u današnje vrijeme, kad su milijuni ljudi pogođeni teškim bolestima, kao što je AIDS, Damjanov lik postaje primjer kako se i danas može odgovoriti potrebama bolesnika koji traže ozdravljenje i njegu.
Koncem 1980-tih počeli su ga štovati kao svog zaštitnika i udruge oboljelih od AIDS-a. Njegovo ophođenje s bolesnicim i njegovo ponašanje u bolesti učinilo ga je uzorom ljudi koji boluju od te strašne pošasti današnjice. Dva središta, gdje se okupljaju i liječi zaraženi od side, nose njegovo ime: u Indijanapolisu Damien Center te u Albany gdje također postoji jedan Damien Center, kao mjesto susreta zaraženih od virusa HIV.
Godine 1998. na zagovor svetoga Damjana na neobjašnjiv način je čudesno ozdravila Audrey Toguchi, koja je teško bolovala od raka. Opasne metastaze u plućima bile su razlog da liječnik digne ruke od nje. Na zagovor svetoga Damjana bolesnica je potpuno ozdravila. Papa sv. Ivan Pavao II. je 1995. godine u Leuvenu proglasio blaženim oca Damjana, a 11. lsitopada 2009. godine proglasio ga je papa Benedikt XVI. Svetim. Sveti Damjan je zaštitnik oboljelih od gube i od AIDS-a. Zaštitnik je i grada Honolulua.
Izvor: BOŽJI PRIJATELJI S NAMA NA PUTU, Stjepan Beretić, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, Subotica, 2014.
Foto: www.civilbeat.com
Dodajte komentar