Dok Vam pišem ove retke, u meni se polako javlja osjećaj božićne radosti. Ujedno, vrlo sam sretan što Vam mogu pisati kao Urednik našega Zvonika. Kada ovaj broj budete prelistavali, već će u punoj snazi zvoniti Zvona naših crkava, Zvona cijeloga svijeta i javljati veliku radost cijelome svijetu, da se rodio Spasitelj, Isus Krist. Njegovo rođenje donosi jednu novost, promjenu, nešto sasvim drugačije, neobično i na prvi pogled čovjeka ostavlja sa jednim velikim pitanjem: Što to znači sve za mene? Da li je uopće to za mene? Draga braćo i sestre! Htio bih da potaknem sve nas zajedno, da se otvorimo toj jednoj novini koja se rađa, toj nevjerojatnoj snazi, u obliku tako malenoga Djeteta. Toliko „Božića“ je iza nas, toliko puta smo doživjeli tu jutarnju božićnu Radost – a kao ljudi, kao čovjek, nekako smo vrlo brzo vratili se u svoj životni ritam koji i nije baš tako sretan i optimističan. Upravo bih htio oraspoložiti Vas drage čitatelje, da se ne damo različitim kušnjama ovoga svijeta, tom sivilu koje vlada tijekom godine, nego da dozvolimo tom malenom Djetešcu da uđe u naše srce, i svakim danom našega života budi u nama neizmjernu Radost koja se ne može skloniti ili uništiti.
Ovaj Život koji nam je darovan, koji je DAR, zna biti prožet poteškoćama, brigama i svemu onome što čini taj „Dar“ – zato čovjek kada samo malo skrene pogled sa tog Djeteta, Boga, brzo gubi onu putanju kojom je krenuo, odjednom više ne čuje sva ona Zvona svijeta koja su odjekivala na to divno božićno jutro. Nova godina se bliži, nove odluke i nova pravila našega života. Ne mora biti tako, možemo nastaviti sve po starom, možemo ostati potpuno isti, možemo čak i nazadovati. Nedajmo se dragi prijatelji pesimizmu. Ne znam zbog čega nas je tako lako ražalostiti, razočarati, a tako teško se pokrećemo, idemo naprijed?! Neka ovaj Božić zaista bude onaj „drugačiji“, potpuno nov i drugačiji, originalan, da u nama bude osjećaj da smo samo Božji i ničiji više. Zbog toga, dragi moji prijatelji, u Vašim rukama počinje da „Zvoni“ nešto sasvim drugačije, nešto novo. Kao što vidite, Zvonik ima malo drugačije „ruho“ nego li ste navikli. Iskreno se nadam, i ovih dana imam popriličnu tremu, kako ćete prihvatiti novi izgled našeg Zvonika!? Najprije želim i ovom prilikom da se zahvalim svima onima koji su do sada, godinama, marljivo radili kako bi Zvonik, redovito, svakog mjeseca bio u rukama čitatelja. Dragi Bog, koji neka njima uzvrati svojom milošću, vjerujem, mene je postavio sada na ovu važnu i odgovornu službu. Vas, dragi čitatelji, preporučujem u molitve, i ne samo mene, nego i Uredništvo koje zajedno sa mnom, stvara ovaj naš list. Ako se dogodi po koja pogreška, nemojte nam zamjeriti, ovo je sada jedna nova stvarnost koju smo prihvatili raditi. Ukoliko netko ima prijedloge, sugestije, kritike, pohvale, uvijek ste nam slobodni to priopćiti, poslati, napisati, a svi mi zajedno radovat ćemo se tome.
Dragi prijatelji! Želim svima Vama da Vas dragi Bog i dalje nadahnjuje i čuva u ovom svetom vremenu, i u novoj godini 2017. neka Gospodar svijeta, svima nama pomogne da jedni drugima budemo na izgradnju, ohrabrenje, utjehu. Tako neka bude ove godine, sljedeće, sve dok ne ugledamo Njega – našeg Tvorca.
Piše: vlč.Siniša Tumbas Loketić
Photo: www.pixabay.com
Dodajte komentar