Braćo i sestre, Isusovi miljenici!
Želim Vam čestit Božić, Isusovo rođenje u Betlehemskoj štalici! Ove noći smo se okupili ovdje, u ove sate, da zajedno proslavimo veliki događaj našega života! Rodio se Spasitelj! Rodio se onaj koji daje smisao svakom našem uzdisaju, koji daje smisao svemu onome što radimo, što činimo i jesmo. Rodio se Bog! Taj maleni Bog, to maleno Djetešce pokazalo je najveću poniznost na ovome svijetu! Prije nego li bilo što drugo kažemo o malenome Isusu, treba reći da se rađa u jednoj običnoj, malenoj štalici. Štalici koja nije prikladno mjesto za nikoga, a zamislite, naš Bog dolazi baš tamo. Ma nije to slučajno! Nebeski Otac je znao da treba pokazati svakom čovjeku da je smisao našega života ljubav prema bratu čovjeku, ljubav prema siromahu, ljubav prema bolesnome i poniziti sebe pred drugim. To nije lako! Bog upravo to čini! Iskazuje ljubav prema čovjeku time što dolazi na ovaj naš svijet, započinje naše spasenje, i ponizuje se pred nama, i tako nam pokazuje program našega, kršćanskog, vjerničkog života. Dok cijelim svijetom odjekuje predivan himan: Svim na zemlji mir, veselje, dok ovo molimo malenoga Isusa, dok večeras tako svečano pjevamo naše krasne, Božićne pjesme, pogledajmo braćo i sestre naša srca! Pogledajmo da li su upravo ljubav i poniznost program našega vjerničkog života?! U sredini ove noći, ove najsjanije noći, odlučimo slijediti tog malenoga Boga i svega onoga što nam je donio i objavio. Koliko njih ove noći pati, koliko njih ove noći grče se od bolova i bolesti, koliko njih će ove noći otići u zagrljaj tom „malenom Djetešcu“, preseliti se u vječnost, koliko njih?! S toga, nemojmo se zanijeti „blještavilom“ Božića, predivnih ukrasa u našim gradovima, ukrasa u našim domovima, nego odlučimo prići čovjeku u potrebi. Pozvati dragog prijatelja, pozvati dalekog rođaka, obići čovjeka u postelji, učiniti radost siromahu na ulici! Upravo tamo se nalazi maleni Bog! Upravo u tim suzama patnje i boli, maleni Bog donosi radost, ljubav i mir. Svaku patnju On preobražava u strpljenje, svaki nemir u mir, svaku usamljenost u zajedništvo, svakoj nepravdi daje obećanje – Bog je taj koji ima zadnju riječ, ne čovjek!
I dok hrabro koračmo Svetom Godinom Milosrđa, dok nam papa Franjo pokušava posvjestiti kakav je uistinu taj maleni Bog, nemojmo zaboraviti da je Milosrđe to koje Bog donosi na ovaj svijet. Milosrđe u malenome Bogu, znači da nas Bog ljubi, da nas Bog voli, da nas Bog ne odbacuje. Da svaki puta kada mislimo da smo toliko uvrijedili Boga, on nas tako strpljivo i milosrdno čeka u svoj zagrljaj. Maleno dijete kada nas pogleda vidimo samo ljubav, dobrotu, iskrenost – baš zato, maleni Bog dolazi kao malo dijete. Nije to slučajno! Tu ljubav, tu dobrotu, tu iskrenost Bog donosi nama, ali istovremeno poručuje; Čovječe! Nisi sam! Pogledaj oko sebe! Pa ja sam se žrtvovao za tebe, patio, bilo mi je hladno, rodio sam se na najsiromašnijem mjestu, a ti? Što si spreman učiniti za mene?! Svijet je toliko potreban baš te malene, iskrene ljubavi, poniznosti! S toga, ovaj Božić, neka bude drugačiji! Neka bude Božić odluke, nove odluke, da ćemo čovjeku, malenome čovjeku biti na raspolaganju! Da ćemo činiti sve da u svakom siromahu i bolesnom čovjeku prepoznamo toga malenoga Isusa koji je došao sve obnoviti i svemu dati jedan drugačiji smisao.
Braćo i sestre! Želim svima Vama da ovaj Božić bude takav da zaista preobrazi naša srca i našu nutrinu! Neka je svim ljudima svijeta, ljudima dobre volje, blagoslovljeno rođenje malenoga Isusa! Amen!
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: Wikipedia
Dodajte komentar