U ovom članku čitat ćete odlomke o učincima pravoga mira koji Bog daje, na jedan vrlo sugestivan način, koji je svojstven stilu sv. Terezije Avilske. Piše tako da ima u vidu svoje sestre koje će taj tekst čitati. Znamo i jednu zanimljivost vezano uz knjigu iz koje donosimo odlomak (Misli o ljubavi Božjoj) a ta je da je ona po nalogu ispovjednika taj spis spalila. Do nas je došao jedan prijepis toga spisa.
“Morate uočiti samo jednu točku, to jest morate upoznati (koliko možete upoznati, kažem, jer se ne može znati izvjesno), je li Gospodin uslišao vašu prošnju, da vas poljubi poljupcem svojih usta. Poznajete li to po učincima, ne treba vam se ni za što drugo starati, nego same sebe zaboraviti, da ugodite ovome tako slatkom Zaručniku. Njegovo Veličanstvo daje, da oni, što uživaju ovu milost, osjećaju to s pomoću mnogih znakova. Jedan je, što preziru sve zemaljske stvari, cijene ih tako malo, kao što i jesu, ne žele zemaljskoga dobra, jer su upoznali njegovu taštinu, raduju se samo s onima, što ljube Gospodina. Umara ih život, bogatstvo cijene onoliko, koliko zavređuje. I druge ih stvari slične ovima uči onaj, koji ih je uzdigao na takav stupanj.
Kad duša dopre dotle, ne treba joj se bojati ničega, nego samo da ne bi zavređivala, te joj se Bog udostoji zadavati tegobe i priliku da mu uzmogne služiti, pa sve i sasvim na njezin trošak. Kako rekoh, ovdje djeluje ljubav i vjera, a duša neće da se koristi onim, što je uči razum. To ju je naime sjedinjenje Zaručnika i Zaručnice naučilo druge stvari, kojih razum ne shvaća, pa ga zato drži pod nogama. Navedimo poredbu, da to razumijete. U maurskoj zemlji živi zarobljenik. Ima on siromašna oca ili velika prijatelja. Ako ga on ne otkupi, nema mu spasa. No on nema toliko, da ga uzmogne otkupiti, već sam mora ići u sužanjstvo mjesto njega. Velika ljubav prema prijatelju zahtijeva, da voli njegovu slobodu više nego svoju. No eto ti odmah razboritosti sa mnogo razloga, pa kaže, da je više obvezan prema sebi. Možda je nejači od onoga (prijatelja), pa će ga navesti, da se odmetne od vjere. Nije dobro, da se izlaže toj pogibli. I mnogo drugih razloga.
O jaka ljubavi Božja! Tko ljubi, ne čini mu se ništa nemoguće! O sretne duše, koja je dobila ovaj mir od svoga Boga, koja se uzvisuje nad sve tegobe i pogibli svjetovne, koja se ne boji ničega, samo da služi tako dobrom Zaručniku i Gospodinu, a ne mari za razlog, što ga navodi spomenuti rođak ili prijatelj. Čitale ste već, kćeri, što je učinio jedan svetac (Paulin Nolanski). Ne predade se on u zamjenu za sina ni za prijatelja, nego ga jamačno bijaše zapala tako velika sreća, te mu je Bog dao taj mir. A da ugodi Njegovu Veličanstvu i nasljeduje bilo u čemu Njega, koji je tako mnogo učinio za nas, ode zemlju maursku, da zamijeni sina udovice, koja bijaše došla k njemu. A čitale ste već, kako mu je lijepo sve uspjelo i s kakvim se dobitkom povratio.
Mogla bih držati, da mu je njegov razum osim spomenutih razloga predočivao i druge; jer je bio biskup pa je morao ostaviti svoje ovčice. A možda se i bojao. Gle, baš mi sad nešto pade na um, pa je zgodno za one, koji su po naravi malodušni i strašljivi, kao što su većinom žene. Ako njihova duša i dopre do toga stupnja, boji se njihova slaba narav. Treba biti na oprezu, jer će ta naravna slabost učiniti, da izgubite veliku krunu. Kad opazite u sebe tu malodušnost utecite se vjeri i poniznosti, pa se latite posla vjerujući, da Bog može sve te da je mogao dati jakost mnogim sveticama u djetinjstvu, pa im je i dao, da uzmognu podnijeti tolike muke, što bi bile odlučile pretrpjeti za Njega.
Ovu odlučnost, ovu odluku hoće Gospodin da učinimo slabašnom voljom, jer njemu ne treba ni za što naše jakosti. Naprotiv Njegovo Veličanstvo uživa i hoće, da njegova djela sijevaju na slabićima, jer više može djelovati njegova moć i izvršiti se želja njegova, da nam iskazuje milosti. Zato vam moraju pomagati kreposti, koje vam je Bog dao, da odlučno radite i odbijate sve razloge razuma i svoju slabost i ne date, da ta slabost poraste, misleći, hoćete li, nećete li biti dostojni, da vam dade (Gospodin) jakost, kao što je dao drugima. Sad nije vrijeme, da mislite na svoje grijehe. Bacite ih na kraj; jer ta poniznost nije umjesna.”
Izvor: karmel.hr (Karmel Marija Bistirca)
Foto: br. Patrik od Kraljice sv. Krunice, OCDS
Dodajte komentar