Preč. Ivan Beneš službu župnika je obavljao četrdeset godina u plemićkom selu Lemeš koje danas nosi ime Svetozar Miletić. Iz tog bogatog pastoralnog iskustva, pre odlaska u mirovinu, sastavlja monografiju župe “Historia domus parochiae Svetozar Miletić” koju donosimo u nekoliko dijelova u originalnom obliku.
Po pričanju starih ljudi u Miletiću je već za vrijeme Turaka postojala crkvica sačinjena od trske i ukopana u brijeg negdje ispod Kalvarije. Službu Božju su vršili franjevci iz Sombora, gdje su imali samostan još pod Turcima. Miletić je postala župa 1752. godine od kada počinju matične knjige. Na početku joj je pripalana Čonoplja.
Temelji današnje crkve su postavljeni na dan Karmelske Gospe 16. jula 1752. godine. Crkva je posvećena blagdanu Rođenja Marijinog a bila je osvećena iduće godine na blagdan Male Gospe – Proštenje. Crkva je sagrađena od cigle milodarom samih vjernika i pomoći Kaloče.
Prvobitna crkva je produžena 1818. godine isto tako od dobre cigle. Začelje i toranj su nadgrađeni 1842. godine. Limeni krov na tornju je podignut 1888. godine i malo je remek djelo limarskog zanata. Danas je crkva po Šematizmu od 1943. godine duga 47 m i 75 cm, široka 16 m i 25 cm, visina stropa je 10 m, a visina tornja 40 m. Crkva je temeljno obnovljena i spolja i iznutra 1911. godina.
Maljanje i slikanje crkve je izveo slikar iz Budimpešte Franjo Lohr. U svetištu, iznad velikog oltara je izradio vrlo lijepu i uspjelu fresku: „Anđeli se klanjaju oltarskom sakramentu“. Ostale slike su obične. U to vrijeme ovo je bila najlljepša crkva u okolici, pa su stranci dolazili da joj se dive (foto galerija na kraju članka).
Patron crkve je bilo selo, odnosno posjednici zemlje koji su plaćali porez na zemlju, sporedno da li je rođen u Miletiću. Pošto je crkva bila duga i niska, da bi joj dali skladniji izgled između dužine i visine Miletićani su jednostavno produbili crkvu iznevši iz nje i oko nje preko 50 cm debelo zemlje. Zato se danas u crkvu ulazi kroz sakristiju preko tri stepenice.
U crkvi se nalaze tri oltara. Glavni oltar je od mekog drveta farbana i lakirana bijelo sa bogatom pozlatom. Tabernakulum je prekrasan. Mali oltari su smešteni s jedne i druge strane svetišta u lađi. Prije renoviranja propovjedaonica je bila smještena na rubu svetišta sa strane Evanđelja, a u nju se stepenicama ulazilo iz sakristije. Danas je ona dublje u crkvi. To je stara propovjedaonica, samo je stepenište novo. Mensa malih oltara je zidana, onako kako je bilo još u staroj crkvi. Jedan oltar je posvećen Sv. Ivanu Nepomuku, a drugi Isusovom krštenju, taj je postavljen 1842. godine. Slike su vrlo stare. „Isusovo krštenje“ je vrlo lijepa kompozicija (foto galerija na kraju članka).
O crkvi i plebaniji se brinuo Patron – patronski odbor, formiran od članova općinskog vijeća. Župnik nije bio član patronatskog odbora. Patronsko pravo je Miletić otkupio zajedno sa ostalim pravima od carske Komore 1802. godine. Općinski odbor (uprava) je raspisao općinski patronatski doprinos ili prirez, kojega je plaćao svaki stanovnik koji je posjedovao zemlju u općinskom hataru. Iz tog truda je održavana crkva i crkveni objeki. Župnik je imao lukno koje mu se plaćalo u novcu putem općinske uprave. Kantor je imao stan, nešto oranice i štalu, a kasnije i platu, dok je zvonara narod plaćao žitom (12 kg žita po bračnom paru).
(nastavlja se)
Izvor: “Historia domus parochiae Svetozar Miletić”. Ivan Beneš. Svetozar Miletić 1984. god.
Uredio: Nikola Knezi, dr. med., univ. asist.
Foto: Ivan Horvat
Dodajte komentar