Karmel o. Gerard Tomo Stantić GERARDOVO 2018 – Kuhanje u Božjoj volji
Karmel o. Gerard Tomo Stantić

GERARDOVO 2018 – Kuhanje u Božjoj volji

Poštovani čitatelji, u danima pre Gerardova 2018 donosimo Vam nekoliko tekstova inspirisanih mišlju i djelom Sluge Božjeg o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina. Sveta Misa će se slaviti 24. lipnja 2018. godineu 18,30 sati u Karmelićanskoj crkvi u Somboru a predvodit će je mons. Ivan Penzeš, biskup subotički.

U molitvi Očenaša (Mt 6,9-13) središnja prošnja odnosi se na dolazak kraljevstva Božjega: „Dođi kraljevstvo tvoje.“ Ta je nakana toliko važna da se i susljedna molba na nju odnosi, samo drugačijim riječima: „Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.“

Doista, kraljevstvo Božje nije neko mjesto na kugli zemaljskoj ili neki kutak u ogromnom svemiru, gdje bi čovjek mogao pronaći zastavu kraljevstva Božjega i reći: „Evo, sad sam napokon u kraljevstvu Božjem“, kao da je riječ o nekoj državi u koju tek treba stići.„Kraljevstvo Božje je među vama“ (Lk 17,21), veli Isus za ljude svih prostora i vremena. Kraljevstvo Božje nije ograničeno vremenom ni prostorom. I zato može biti bilo gdje i bilo kada.

Jedini uvjet da se kraljevstvo Božje dogodi jest da postoji netko tko će poštivati i slušati Božju volju. Ako se Božja volja poštuje i uvažava, onda je tu kraljevstvo Božje, onda je tu Bog kralj koji zapovijeda i vlada. Tako se otkriva i način na koji se dolazi do kraljevstva Božjega:vršenjem volje Božje.

Poput svakog pravog Božjeg čovjeka, i o. Gerard je znao da je u životu zapravo najvažnije izvršavati volju Božju, jer je to jedini način na koji Bog želi da se na ovoj zemlji ostvari njegovo, Božje, kraljevstvo. Istovremeno, kao svaki zreli vjernik s iskustvom, o. Gerard je svjestan da je glavna zapreka dolasku kraljevstva Božjega često upravo vlastita osobna volja, onda kad ne vodi računa o Bogu i njegovim planovima. Zato je potrebno poraditi na tome da se naša osobna volja usuglasi, uskladi s Božjom.

Stari je to nauk mističnog iskustva o sjedinjenju volja, koji o. Gerard puku jednostavno predstavlja u svakodnevnoj slici iz kuhinje:„Svoju volju u Božjoj volji skuhati.“ Kao što u loncu različiti sastojci svaki pojedinačno doprinose jedinstvenom okusu, tako i ljudska volja doprinosi ostvarenju Božjeg kraljevstva kad se dade skuhati od božanskog kuhara. Znači li to da onda ljudska volja mora ,,ispariti“, nestati iz lonca? Naime, upravo tako tumači ovo kuhanje o. Gerard: „Kuhanje volje molitelja u Božjoj volji treba imati takav učinak da ljudska volja izvjetri.” Treba ipak imati na pameti da nije izvjetrila sva ljudska volja, jer bi onda mistici bili poput „zombija“, poput živih mrtvaca ili robota koji više nemaju svoje volje.

To ne! Jer Gospodin Isus nije došao da od nas učini žive mrtvace, nego da nam daruje život u izobilju (Iv 10,10). Zato to isparavanje treba shvatiti u odnosu na tvrdoću ljudske volje, na njenu sebičnost, a ne na samu volju kao takvu. Kao što mrkva ili celer prigodom kuhanja juhe smekšavaju, gube tvrdoću, ali ostavljaju svoj fini okus, tako i kuhanje volje u Božjoj volji čini da ljudska volja gubi svoju tvrdoću oholosti i sebičnosti, a ostaju samo njeni najbolji okusi:poniznost, umrtvljenost, strpljivost, velikodušnost, nesebičnost…

Vjerujem da ćemo i sami moći lako prepoznati i u našoj okolini ljude koji su svoju volju skuhali u Božjoj, ljude strpljive, radosne, pune Božjeg mira. Ljude poput o. Gerarda, koji to možda nisu znali opisati i drugima istumačiti tako lijepo kao o. Gerard, ali koji su to itekako znali dobro živjeti.

To su ljudi kraljevstva Božjega, zahvaljujući kojima kraljevstvo Božje već jest prisutno među nama. Ali hoće li se ono i u nama nastaniti, ovisi ponajprije o našoj volji. Ukoliko je ona tvrda i sebična, možemo čekati do vječnosti i nikad nećemo dočekati da Bog zavlada našom dušom. Zato je potrebno prihvatiti već sada i ovdje Božju terapiju za smekšivanje tvrdog ljudskog srca, tj. njegove sebične volje.

U Božjem loncu, na vatri koji nije uvijek ugodna, bolje je to malo istrpjeti na ovom svijetu, nego u budućem. A duši koja prihvati to Božje ,,kuhanje“, o. Gerard obećaje da će doživjeti slobodu i Božju dobrotu koja će ju prožeti do dna duše: „Kad volja izvjetri, duša postaje tako slobodna da dozvoljava Bogu da svoje milosti upiše na samom dnu moliteljeve duše.“ Kad čovjek ima Boga u duši, ima sve — a sve drugo je uistinu samo dodatak. O. Gerard je to u svoje vrijeme i doživio. No, isti Božji poziv vrijedi i za nas danas.

Piše: Prof. dr. o.Dario Tokić, OCD

Foto: zadovoljna.dnevnik.hr

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.