“Jednoga dana dok sam stajala pred Raspelom razmišljajući kako nisam imala što dati Bogu, niti što ostaviti radi Njega, reče mi Raspeti tješeći me: “Dajem ti sve boli i nevolje koje sam pretrpio u svojoj muci da ih smatraš svojima i da ih prikažeš Ocu!“. Tu se moja duša utješi i postade tako bogata”. (sv. Terezija Avilska )
Sveci su o križu mnogo razmišljali, od križa mnogo učili, križ im je bio svjetlo i snaga u životu, nada u času smrti. Zato su i umirali stišćući u rukama časni znak svetoga križa. S tim su se znakom htjeli predstaviti na Božjem sudištu. Križ neka ima časno mjesto i u našem životu! Ne dao Bog da bi se ikada zastidjeli toga znaka našega spasenja!
Uredila: s. Marijana od Kraljice Karmela, OCDS (Poglavarica Karmelskog svjetovnog reda u Somboru)
Foto: www.novizivot.net
Dodajte komentar