Dragi prijatelji!
Razmišljajući o čemu pisati, dolazim do ideje da bih mogao nešto napisati o Kraljevstvu Božjem! Svakako, ne smatram se previše dostojan o tome pisati, ali bih htio, svojim ljudskim razumom pokušati na ovaj način o tome razmišljati, te svakako potaknuti i Vas drage čitatelje da o ovoj temi zajedno promišljamo. Potaknut evanđeljem koje slušamo 11. nedjelje kroz godinu, nakon svetih misa, nakon razmišljanja što ljudima reći u propovjedi, nastavio sam dalje razmišljati što je zapravo za mene Kraljevstvo Božje, i zašto o njemu ne razmišljam više nego li samo kad to čujem da se spominje u evanđelju određenoga dana ili nedjelje?!
Mnogo puta mi vjernici govorimo, razmišljamo, imamo samo jedan cilj – doći u Kraljevstvo Božje! Nije bitno kako, nije bitno što se treba sve dogoditi! Često puta mogu i sam čuti od vjernika razmišljanje, da, samo da se već nekako tamo dođe! Često puta, opterećeni brigama i problemima, ovaj život ovakav kakav jeste, stavljamo sa strane, rekao bih da ga „ponižavamo“ i želimo nešto što treba jednom doći. Ovim svojim razmišljanjem bih htio potaknuti ponajprije sebe, a tako i sve one koji se pronalze u ovim mojim riječima, da pokušamo doživljavati Kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji. Iako je to poznata misao da je Kraljevstvo Božje već među nama, čini mi se da mi toga baš i nismo svjesni.
Kreni nekako redom. Najprije krenimo od čovjeka! Često puta čovjek, kad tad u životu priživljava određene nevolje, probleme, kušnje, kako one kad je u pitanju ljudski život, tako i one na području naših osjećanja i emocija. Proživljavajući tako svoj život, znamo doći u napast pa reći: „Kakav je ovo život“, „Ma samo da mi je doći barem u čistilište“, „Dosta mi je već ovog života!“. Svakako da to nekako i mogu razumjeti jer čovjeka pritisnu problemi i nije mu do života. Problem nastaje jer je Kraljevstvo Božje već među nama, a mi silno želimo napustiti to Kraljevstvo! Bog nam je darovao ovaj život! Imamo neku svrhu života, nekakav smisao! To Kraljevstvo smo i mi dužni izgrađivati dok smo ovdje na zemlji, i ne možemo imati stav da što prije odavde odemo, jer onda bježimo iz onoga gdje nas je Bog postavio! Razumljivo je, ponavljam, da pod problemima i opterećenjima život promatramo drugačije, ali činjenica je da nas je Bog postavio ovdje, u svoje Kraljevstvo, i baš ovdje nas želi! Često puta nismo svjesni da se nalazimo u tom Kraljevstvu, i slika mene ovdje sada bit će odraz slike u Kraljevstvu koje će biti kod Gospodina!
Zato hajdemo nekako zajedno odlučiti posvjestiti sebi činjenicu da se nalazimo već sada u Božjem Kraljevstvu! Da već sada trebamo živjeti onu Božju ljepotu, pa iako imamo probleme u životu, nastojmo svojem razumu dati malu „pomoć“ i prisiliti ga da razmišlja kako se već sada nalazimo u „prostoru“ kojega je Bog zamislio za mene! Da ne bude zabune! Često puta sami sebe stavljamo u nevolje i probleme! Ipak, nemojmo Boga „mješati“ u sve ono što smo sami krivi. Vjerujući u Njegovu Providnost, ali i u našu odgovornost, nastojmo izgrađivati to Kraljevstvo ne svako po svojoj želji, nego po onim Isusovim zapovjedima koje nam je ostavio. Kušnja i problemam će biti uvijek, jedina razlika između nas koji vjerujemo da smo već u Kraljevstvu i onih koji u to nevjeruju jeste ta, da ćemo nastojati te kušnje i problemem zajedno sa Gospodinom nositi!
S toga, dragi čitatelji! Vjerujete! Božje Kraljevstvo je među nama! Tamo gdje je ljubav, dobrota, praštanje, tamo gdje je ljudskost i opće dobro, tamo je Božje Kraljevstvo! Mnogi toga nisu svjesni, ali žive u Njemu i žive po Njegovim pravilima! Radujemo se!
vlč.Siniša Tumbas Loketić
Dodajte komentar