Gospode, nemoj me karati u srdžbi svojoj,
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospode, jer sam iznemog’o,
Gospode, ozdravi me jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena,
a ti, o Gospode ‐ dokle ćeš?
Vrati se, Gospode, dušu mi izbavi,
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća,
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Iznemogoh od pusta jecanja,
u noći postelju plačem zalijevam,
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi,
jer su mnogi neprijatelji moji.
Odstupite od mene, svi opaki,
jer je Gospod plač moj čuo.
Čuo je Gospod molbu moju,
Gospod je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani,
i puni srama neka smjesta odstupe.
Dodajte komentar