Na otvorenju seminara Sveta liturgija UK, 5. srpnja 2016., u Ujedinjenom Kraljevstvu, zapaženo je izlaganje imao kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Kardinal je dotakao sve glavne teme koje se tiču reforme rimskog obreda. Niže izloženo donosimo neke citate sa službene Facebook stranice “Sacra Liturgia” (iz: Catholic Herald, Sacra Liturgia).
Ad Orientem započinje ovog Adventa (Došašća)
“I tako, dragi Oci, molim vas za provedbu ove prakse (štovanje Ad orientem) gdje god je to moguće, razborito i uz potrebnu katehezu, svakako, ali i uz pastirovo povjerenje da je to nešto dobro za Crkvu, nešto dobro za narod. Vaša vlastita pastoralna prosudba odredit će kako i kada je to moguće, ali možda početkom ove Prve nedjelje Došašća i ove godine, kada pristupamo ‘Gospodinu koji dolazi “i” koji neće zakasniti”, može biti vrlo dobro vrijeme za to. Dragi Oci, trebali bismo ponovno čuti Božje žalopojke koje je proglasio po proroku Jeremiji: “okrenuše mi leđa” (2:27). Okrenimo se ponovno prema Gospodinu! “
Češća uporaba latinskoga jezika
“Trebamo uspostaviti pravu ravnotežu između pučkih jezika i uporabe latinskog u liturgiji. Vijeće nije nikada imalo namjeru da se Rimski obred slavi isključivo na svakodnevnom govornom jeziku. No, imalo je namjeru dopustiti njegovo češću uporabu, posebno kad je riječ o liturgijskim čitanjima. Danas bi trebalo biti moguće, posebno uz moderna tiskovna sredstva, olakšati da svi razumiju, kada se koristi latinski, možda za slavljenje Euharistije, i naravno, to je posebno prikladno na međunarodnim skupovima u kojima lokalni narodni jezik mnogi ne razumiju, a naravno, kad se narodni jezik koristi, to mora biti vjeran prijevod izvornoga latinskog, kao što mi je papa Franjo nedavno i potvrdio.”
Klečanje prigodom pričešćivanja
“Tako je i klečanje prigodom pretvorbe (osim ako se radi o bolesti) također bitno. Na Zapadu je to čin tjelesnoga klanjanja koje nas snizuje pred Gospodinom našim i Bogom. To je već samo po sebi čin molitve. Gdje su klečanje i savijanje koljena (poklon) nestali iz liturgije, trebaju ponovno biti obnovljeni, posebno prigodom primanja našega blaženog Gospodina, u Svetoj pričesti. Dragi Oci, tamo gdje je to moguće i s pastoralnom razboritošću – o kojima sam govorio ranije – formirajte svoje ljude u ovome lijepom činu štovanja i ljubavi. Kleknimo prigodom adoracije i ljubavi pred Euharistijskim Gospodinom još jednom!”
Tišina za vrijeme liturgijskoga čina
“Moramo osigurati da klanjanje bude u srcu naših liturgijskih slavlja. Često se od slavlja do klanjanja i ne krećemo, ali ako to ne činimo, bojim se da iznutra možda nismo uvijek u potpunosti sudjelovali u liturgiji,… Ako ja sam nikad ne šutim, ako mi liturgija ne ostavlja mjesta za tihu molitvu i kontemplaciju, kako mogu obožavati Krista, kako se onda mogu povezati s njim u svom srcu i duši? Šutnja je vrlo važna, i to ne samo prije i poslije liturgije.”
Sveta liturgijska glazba
“Prije nego zaključim, dopustite mi da spomenem neke druge male načine na koje također možemo pridonijeti vjernijoj primjeni “Sacrosanctum Concilium”. Jedan od njih je da liturgiju trebamo pjevati; pjevati liturgijske tekstove, poštujući liturgijske tradicije Crkve i radovati se zbog riznice svoje sakralne glazbe, posebno gregorijanskoga korala, svojstvena Rimskom obredu. Trebamo pjevati svetu liturgijsku glazbu, ne tek religijsku glazbu – ili još gore – profane pjesme” – kazao je kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata.
Izvor: radiovatican.va
Foto:
Dodajte komentar