Karmel Iz života Karmelskog Reda “Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom”, Ps 42,2
Iz života Karmelskog Reda

“Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom”, Ps 42,2

U subotu 14. travnja hodočasnici Svjetovnog reda bosonogih karmelićana iz zajednice „Zamak duše“ su se sa svojim duhovnim asistentom o. Brankom Zebićem prije svitanja uputili autobusom iz Splita prema Sarajevu. Želja nam je bila posjetiti drage sestre karmelićanke na Stupu. Na susretu Savjeta smo prethodno dogovorili, kako nam to i Statut reda predlaže, da bismo svoje zajedništvo i kontakt sa sestrama iz Karmelskog reda ostvarili upravo u Sarajevu.

Jutro je započelo molitvom i pjevanjem Časoslova, nalik na malu putujuću Petrovu lađu. O. Branku smo uputili mnogo pitanja jer nam je ovo trebao biti prvi susret s klauzurnim redovnicama.

Prolazeći kroz prekrasnu Hercegovinu, kolijevku Hravta, posjetili smo u Bugojnu crkvu sv. Ante gdje smo se upoznali sa sve težim stanjem Hrvata i katolika u Bosni i Hercegovini, ali i s kršćanskom snagom i ustrajnošću našeg naroda. Na kraju smo zajedno s gvardijanom zapjevali „Zdravo djevo, kraljice Hrvata“, kao molitvu za sve hrvate u BiH-u.

Krajolik kojim smo prolazili odavao je sve čari zemlje kojom su nekada jahali dični i slavni hrvatski kraljevi, a danas strše mnogobrojni minareti.

Kako smo se približavali Sarajevu, krajolik je postajao drugačiji kao i arhitektura, a tristotinjak kilometara udaljeno Sarajevo je izgledalo kao totalno drugačija zemlja. Bilo je negdje oko 11 sati kad smo krenuli autobusom prema sestrama. Naravno, koristeći sredstva suvremene navigacije imali smo malih tehničkih problema jer nas je od samostana dijelilo tek stotinjak metara, ali isto tako i željeznički nadvožnjak. Stoga je zakazala ovozemna navigacija, ali ona nebeska je kao i uvijek bila apsolutno ispravna. Slučajno, ili ipak ne, naletjeli smo na mladog policajca koji je veliki prijatelj sestrama na Stupu te nas je sigurno dopratio do odredišta.

Ispred crkve i karmelskog samostana Bezgrešne Kraljice Karmela uzbuđenje je raslo. Došli smo do vrata, koja su se „sama otvorila“ i ušli u govornicu u kojoj nas je dočekala nasmijana sestra Lucija. Kratko smo se pozdravili i krenuli u crkvu jer smo željeli imati zajedničku euharistiju. Izgled crkve nas je oduševila. Ne znamo je li samo osjećaj mira i tišine ili prekrasna slika iznad oltara, koja prikazuje Kraljicu Karmela u društvu svih svetih karmelićana na nebu, kerubina koji nosi svetohranište, ili pak dio u kojemu borave sestre.

Sestre su nas zamolile da mi čitamo i pjevamo, jer je njih malo, tako da smo ovo s radošću i ponosom prihvatili. Započeli smo s ulaznom pjesmom Krist na žalu : “O, Bože, zar si pozvao mene?”. Odgovor u srcu je glasio: “U zemlju Karmela Ja vas pozvah i dovedoh!”. To smo doživjeli na poseban način jer su sve tri grane Karmela bile okupljene na jednom mjestu u Gospodinu: O. Branko OCD, sestre karmelićanke i Svjetovni red. Prisjetili smo se kako je pok. o. Vjenceslav Mihetec znao reći: ” Pazite! Vi ste red!”

Naravno da je nakon mise bilo neizostavno rukovanje i slikanje sa sestrama, nakon čega smo prešli u samostan na ručak koji su za nas pripremile sestre. Trpeza je bila prepuna, ali Splićani su se ipak oduševili „bosanskom“ pitom s mesom i zeljem koju su pripremile sestre. Uslijedilo je dugo čekano druženje sa sestrama u govornici. Vjerujemo da su svi koji su imali ovakve susrete imaju iste zaključke, a to je da sestre naprosto “svijetle”. Njihove oči su pune sjaja, lica kao nacrtana, osmijeh tako prirodan i obuzimajući, riječi spore, blage i svete, pokreti, sve, ali baš sve ostavlja dojam Života iznad života.

Sestre je jako zanimao Svjetovni red te kako kod nas stvari funkcioniraju s upravom. Bile su ugodno iznenađene kad su vidjele da je sve isto kao i kod njih, naravno samo s druge strane pregrade.

Ovaj susret nas je jako obogatio, stvorio jednu novu poveznicu, učvrstio stupove Reda, stvorio jedno novo, divno, bratstvo i prijateljstvo.

Osmijeh i vedrinu lica, naših dragih sestara, ponijeli smo sa sobom u Split.

Zajednica OCDS “Zamak duše” – Split

Izvor: karmel.hr

Tagovi

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.