Danas liturgijski slavimo svetkovinu sv. Josipa i ovo je dan višestrukog slavlja. Sv. Josip zaštitnik je cijele Crkve Kristove. On je zaštitnik i mnogih država: Kanade, Meksika, J. Koreje, Perua, Kine, Vijetnama, Austrije i Belgije. Također, mnogi gradovi, crkve, škole, sveučilišta, bolnice i druge institucije u svijetu nalaze se pod zaštitom sv. Josipa.
Sv. Josip zaštitnik je i naše domovine Hrvatske od 1687. godine. Na poticaj biskupa Borkovića, pavlina iz Remeta, hrvatski narod je stavljen pod zaštitu sv. Josipa. Hrvatski sabor je to učinio kada je prijetila opasnost nestanka hrvatskoga naroda. Sabor se utekao pod zaštitu sv. Josipa jer je sv. Josip bio onaj koji je spasio Isusa od Herodova mača i sigurne smrti. I danas nas pogađa val iseljavanja mladih iz Domovine, kao i nasilno nametanje protuprirodnih zakona i konvencija koje vode u nered i smrt. I zbog toga nam je potrebno zazivati moćnu zaštitu sv. Josipa. Sv. Josip zaštitnik je i obnovljenog Karmela, kao i naše Hrvatske karmelske provincije.
Sv. Josipa posebno su štovali i mnogi sveci: sv. Terezija Avilska, sv. Franjo Saleški, sv. Bernard iz Clairvauxa, sv. Toma Akvinski, sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski i mnogi drugi. U jednom viđenju, sv. Brigiti Švedskoj Marija je rekla: „U svim svojim nevoljama moli se sv. Josipu i revno nastoj da ga i drugi časte. Budi sigurna da Bog daje na zemlji sve ono za što ga Josip u nebu zamoli.“ Ono što je Marija rekla sv. Brigiti Švedskoj, sv. Terezija Avilska je iskusila. Tako ona kaže: “Ne sjećam se da sam do sada nešto zamolila, a da mi on to ne bi izmolio. Čini se da nam Gospodin želi pokazati da kao što mu je bio podložan na zemlji, jer mu je bio hranitelj i zvao ga je ocem, tako mu ni na nebu ne može odbiti ono što ga zamoli.“
Na drugom mjestu sv. Terezija Avilska je napisala: “Htjela bih privoljeti sve da gaje pobožnost prema ovome slavnom svecu, zbog velika iskustva koje imam s dobrima što ih postiže od Boga… Nisam upoznala osobu koja bi uistinu gajila pobožnost prema njemu i obavljala posebne službe a da ne bih vidjela kako je uznapredovala u kreposti… Tko ne nađe učitelja koji bi ga naučio molitvi, neka uzme ovoga slavnoga sveca za učitelja i neće zastraniti na putu…“
Među velikim štovateljima sv. Josipa bio je i bl. Alojzije Stepinac, koji je napisao razmatranja o zazivima litanija sv. Josipa i žarko preporučivao pobožnost sv. Josipu. Kard. Josip Bozanić proglasio je u zagrebačkoj nadbiskupiji godinu sv. Josipa, kako bismo u ovim teškim vremenima dezorijentacije u moralnim vrijednostima pronašli utjehu i sigurno usmjerenje kod velikog učitelja sv. Josipa. Papa sv. Ivan Pavao II. u svome apostolskom pismu REDEMPTORIS CUSTOS kaže kako je sve što je činio sv. Josip bilo ogrnuto šutnjom i ozračjem kontemplacije. Papa nastavlja tvrdeći da je Josip bio u svakodnevnom kontaktu s otajstvom koje je bilo od vjekova skriveno. Zbog toga je, kaže sv. Ivan Pavao II., razumljivo da je sv. Terezija Avilska, koja je duboko proniknula u otajstvo Božjega života, posebno štovala sv. Josipa. Zbog velikog iskustva sa sv. Josipom, sv. Terezija Avilska postavila ga je zaštitnikom obnove Karmelskoga reda koju je poduzela. Sv. Josip je svetac šutnje i kontemplacije, svetac koji se nikada ne stavlja u prvi plan. Sv. Terezija i Karmel u sv. Josipu vide ostvarenje ideala svoga duhovnog puta. Karmelsko Pravilo ono je koje nadahnjuje duhovni put kojim u Karmelu želimo hoditi. Kao prvo, Pravilo ističe vjerno služenje Isusu Kristu čistim srcem u duhu vjere. Sv. Josip je cijeli svoj život stavio u službu Isusu i služio je Isusu i djelu Njegova spasenja cijelim svojim bićem. Sv. Josip je u potpunosti bio vođen vjerom i prolazio je kroz velike tamne noći vođen jedino svijetlom vjere – kako to govori sv. Ivan od Križa.
Karmelsko Pravilo u središte stavlja molitvu – neprestano razmatranje o Zakonu Gospodnjem. Sv. Josip je razmatrao o Zakonu Gospodnjem – o ljubavi prema Isusu i Mariji – danju i noću. Neprestano je bio usmjeren na Isusa. U središtu njegova života nije bio on, njegov egoizam, nego uvijek Isus i Marija. Karmelsko Pravilo ističe šutnju, život u skrovitosti i osami. Sv. Josip je tu veliki uzor Karmelu – svetac šutnje, skrovitosti, poniznosti. Sv. Josip jest uzor šutnje i sabranosti, ali je i uzor rada. Sv. Josip nam pokazuje da se prava duhovnost sastoji u prožimanju akcije i kontemplacije. Iz kontemplacije proizlaze djela, kako govori sv. Majka Terezija u Zamku duše: „Obras, obras, obras – djela, djela, djela…“ Kao temelj duhovnog života sv. Terezija postavlja ljubav prema Bogu i bližnjemu, poniznost i nenavezanost. Sv. Josip je upravo to savršeno ostvario. Ljubio je Boga i služio je Isusu i Mariji na najsavršeniji način. Sv. Josip jest duboko ponizan. On je uvijek u drugom planu. Josipa Evanđelje određuje po Mariji, a Mariju po Isusu. Josip je ono što jest po tome što je zaručnik Marijin, zaručnik Spasiteljeve Majke. Dakle, na prvome je mjestu Isus, a ne Josip. I to je jako naglašeno kod Josipa. Biti drugi, biti posljednji. U duhovnosti se to naziva duhovnost drugog ili posljednjeg mjesta. Nikada se ne isticati, nego težiti posljednjem mjestu. Vrijednost čovjeka nije u njegovoj uznositosti, u nastojanju da stvori dojam da je on nešto veliko, nego u služenju Bogu i drugim ljudima.
Josip nije bio iz nekih utjecajnih političkih, intelektualnih ili gospodarstvenih krugova. Bio je običan radnik, siromašan čovjek. Ne iz velegrada, nego iz maloga i beznačajnoga mjesta. Ali Bog gleda srce čovjekovo, a ne da li je iz carskih palača ili je na nekom visokom položaju u društvu. Sv. Josip je svetac skrovitosti. Oni koji su imali iskustvo njegovog zagovora mogu posvjedočiti da on nikada ne želi da se njega ističe i da ga se hvali. Tako i čuda koja čini najčešće čini tako da se želi prikriti da je to on učinio. Da to ne izgleda kao da se dogodilo njegovim posredništvom. Gotovo uvijek napravi tako kao da su to drugi htjeli i da su to drugi učinili po nekom svom naumu, a ne da je to njegovim zagovorom. Sve to čini kako bi se sakrio. Kao da se sve to dogodilo bez njega. Veliki je zagovornik i pomoćnik, ali je u tome jako skrovit i delikatan. Želi se skrivati i isticati Isusa i Mariju. Velike stvari događaju se upravo u skrovitosti. Danas na čestitanju imendana kard. Bozaniću bilo je istaknuto kako Gospodin u Crkvi u Hrvatskoj daje sada više duhovnih zvanja nego prije dvadesetak godina. Zagrebačka nadbiskupija ima više bogoslova nego prije osnutaka novih biskupija. I kardinal je rekao da ne treba na to gledati kao na nekakvu našu zaslugu, zaslugu našega vremena i sebe isticati, nego da iza svega toga stoje oni koji su se žrtvovali u skrovitosti.
Sv. Josip je upravo svetac skrovitosti i poniznosti. Ne biti na prvome mjestu, ne isticati sebe, nego Isusa i Mariju. Neka nas zagovara sv. Josip – svakoga od nas, našu redovničku provinciju kao i našu domovinu Hrvatsku, kako bismo poput njega u skrovitosti služili Isusu i Mariji. Amen.
o. Srećko Rimac, OCD
Izvor: karmel.hr
Foto: misija.slobodnadalmacija.hr
Dodajte komentar