Karmel Iz života Karmelskog Reda Jesenska priča
Iz života Karmelskog Reda

Jesenska priča

– Zbilja ne znam ima li sve što smo činili ikakva smisla… –  jada se jedan list drugima.

– Jasno da ima – odvrati mu drugi – ta mi smo primili zadatak reći ljudima da ih njihov Stvoritelj voli i…

– Ma da, da. Znam to – upadne mu ovaj u riječ – ali ljudi ništa ne razumiju! Evo, iz naših zelenih tvornica izlazi toliko friškoga zraka. Oni ga udišu, ali ne razabiru poruku koju im kroz to dajemo. Zbili smo se gusto jedan do drugoga da bi se oni mogli za ljetnih žega odmoriti u hladu, a oni to uzimaju zdravo za gotovo. Najslađim sokovima koje smo proizveli napunili smo plodove naših stabala. Oni uživaju u njihovoj slatkoći, ali ne opažaju da je to dar Oca koji ih ljubi… I sad, evo, zima polako dolazi i naše se tvornice zatvaraju. A mi nismo izvršili zadatak koji nam je povjeren i uzalud svi naši napori!

– Da… – umiješa se još jedan list u taj razgovor – ljudi sporo shvaćaju. I ja sam mislio o tome za ovih prohladnih jesenskih dana. Ali možda se treba prilagoditi njihovom čudnom ukusu. Oni eto kažu da postoje „tople“ i „hladne“ boje. I, kad govore o ljubavi, uvijek je slikaju „toplim“ bojama. A zelena je, kažu oni, „hladna“. Možda oni  zato ne razumiju. Znate, mislio sam… ionako sad valja zatvoriti naše tvornice. Od Sunca smo dobivali snagu za naš rad. A kako i sami rekoste, radom nismo uspjeli prenijeti poruku. Ja ću se izložiti sjajnim zrakama zalazećeg sunca da poprimim od njega, kako ljudi kažu, „toplu“ boju. Možda im to pomogne da shvate.

– I ja ću! I ja ću! – rekoše i ostali listovi.

Iz dana u dan izlagali su se zrakama zalazećeg Sunca i malo pomalo od njega poprimili žutu, crvenu i sve nijase svih toplih boja. Ljeskali su se tako iz dana u dan odjeveni u svoje novo ruho. Pokoji čovjek zadivljeno bi časak zastao i podigao pogled na to jesensko rumenilo, ali ljudi većinom nisu ni kroz to čuli poruku.

– Možda nije dosta zaodjenuti se u boje ljubavi i stajati visoko iznad ljudi. – primijeti jedan list –  Oni gledaju samo na zemlju. Ja ću se dakle na krilima vjetra spustiti na tlo, i tako pokušati prenijeti poruku.

– I ja ću! I ja ću! – rekoše i ostali listovi pa se prepustiše vjetru da ih jednog po jednog na svojim krilima spusti na zemlju.

I prekriše zemlju toplim bojama.

Ali ljudi ostadoše gluhi i na to. Tek pokoji prolaznik razabrao bi ponešto od njihova govora.

– Ah, što još možemo učiniti da izvršimo svoj zadatak? – pitali su se listovi međusobno.

Nakon duge šutnje čuo se glas:

– Ja ću se vlažnoj zemlji izručiti da me proguta i razgradi, i tako ću tlo obogatiti. Kad na proljeće grane sunce i korijen stabla povuče sokove iz zemlje, prenijet će poruku koju smo nosili na novi naraštaj mladih listova. Oni će je nositi dalje. Jednom… ljudi će shvatiti.

– I ja ću! I ja ću! – rekoše ostali.

Izvor: karmel.hr

Tagovi

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.