Vjera Meditacije Jeruzaleme, Jeruzaleme! (Lk 13,31-35)
Meditacije Vjera

Jeruzaleme, Jeruzaleme! (Lk 13,31-35)

U vrijeme kad je apostol Luka pisao Evanđelje, Jeruzalem je bio razrušen. Vespazijan je kao odmazdu na hebrejsku pobunu 68. godine nakon Krista, opkolio grad a razaranje je dovršio njegov sin Tit, 70. godine. Nakon druge pobune, od 132.-135. godine Hadrijan je na temeljima razrušenog Jeruzalema podigao rimski grad iz kojeg su hebreji bili izgnani.

 “Jeruzaleme, Jeruzaleme!” Ponavljanje imena označava bolnu frustraciju slično kao kad David tuguje: »Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!« (2 Sam 18,33); “Marta, Marta” (Lk 10,41); “Šimune, Šimune” (Lk 22,31). Isus izražava duboku žalost onoga koji je mogao spasiti svoje voljene no oni to sprečavaju svojom neposlušnošću. To je Isusova tuga ali i Božja tuga zbog duge i frustrirajuće povijesti Jeruzalema prema prorocima i božijim poslanicima. Ona podsjeća na Jeremijinu žalost kad je donio riječ osude Svetom Gradu. Kakva ironija – Jeruzalem, grad Davidov, prototip Božijeg Grada, mjesto pobožnosti Hrama i cilj hebrejskog hodočašća je onaj “koji ubija proroke i kamenuje one što su njemu poslani!”

No i pored toga Božija ljubav je na našoj strani i dostupna je. Mi samo treba da joj omogućimo da djeluje, da nam pomogne ne bi li promašili put.  Isusov usklik nam govori da nam Bog daje slobodu da biramo između dobra i zla. Sa slobodom odluke dolazi i odgovornost. Jeruzalem će i sam umrijeti ubijajući proroke, uključujući i Isusa. Možda bi smo ovu sliku najbolje mogli prispodobiti situaciji kad bi naše dijete krenulo krivim putem, kad bi donoslio loše odluke. Želimo ga svim silama zaštititi od zla ali shvaćamo da ga ne možemo zaustaviti da pravi pogreške. Možemo mu ponuditi utočište ali ga ne možemo prisiliti da ga prihvati.  Naše srce se kida svaki put kad ono  posrne i padne.

Jeruzaleme koji ubijaš proroke” se odnosi i na čitav Izrael. Malo je podataka o mučeništvu proroka a neki od njih se mogu naći u Starom zavjetu (2 Knj Ljet 24,20, Jer 26,20, Jer 38,4, Am 7,10). Luka je zapisao mučeništvo Stefana (Dj 7,54).

Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste!“ Psalmist moli: O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat’ mogu pod okrilje tvoje!” Isus čezne za tim da obezbjedi Jeruzalemu i svom narodu zaštitu i brigu. Tragedija nastaje nakon odbijanja pomoći: “evo, napuštena vam kuća” – prizor koji snažno priziva u sjećanje na razaranje Jeruzalema za vrijeme Babilonskog carstva. U Lukinom evanđelju kasnije Isus plače nad gradom: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima” i proriče mu strašnu sudbinu jer “nije upoznao čas svoga pohođenja.«( Lk 19,41). Na putu ka Golgoti, Isus sreće žene Jeruzalema i ukazuje im na to koga treba žaliti  (Lk 23,28).

Cijelina o Svetom gradu Jeruzalemu je zaokružena Isusovim riječima: “A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: »Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!« – redak iz Psalma 118. Ovu rečenicu ponovo srećemo prilikom mesijanskog ulaska u grad, na dan Cvjetnice (Lk 19,37) a čućemo je i na dan drugog Isusovog dolaska.

 Izvor: sermonwriter.com

Slika: www.catholicismusa.com

Ivan Dodig

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.