Događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku vodi nas na sam početak Isusova javnog djelovanja. Slučajno ili ne, jer kod Gospodina nema slučajnosti, početak njegova djelovanja vezan je uz početak bračnog i obiteljskog života jednog mladog para u Kani Galilejskoj. Time je očitova da se bitni dio njegova spasenjskoga plana ticao i učvršćenja obitelji i obiteljskoga života. Doista, došao je također, osim pojedinačnog spasenja, učvrstiti i vrlo izloženu zajednicu obitelji, te joj zajamčiti svoju pomoć i zaštitu. To je tako očito i danas kad se više nego ikada i više nego išta drugo, ugrožava upravo obitelj u svome postojanju i svojim vrijednostima.
Poput para iz Kane Galilejske mnogi parovi krenu s oduševljenjem u brak i obiteljski život. Ali se počesto preračunaju jer računaju samo na svoje ljudske snage, umjesto da računaju na Boga i njegovu pomoć. To potom postaje najčešći uzrok kraha i kraja mnogih brakova i nevolja za tolike obitelji. Doista, pouzdanje supružnika u Boga ne bi smjelo biti samo na riječi i u izjavama, već prije svega u iskrenom i zrelom odnosu s Gospodinom. Nakon toga je neophodno vjerno vršenje svega što on od nas očekuje, jer konkretni svakodnevni život obitelji treba hraniti vjernošću Bogu, što postaje svakodnevna vježba kreposti u obiteljskom životu. Mnogi, naime, nikad ozbiljno i ne pomišljaju kako bi svoj bračnu i obiteljsku zajednicu trebali oblikovati po Bogu, već odmah nakon vjenčanja Boga ostave po strani u svome životu kao nebitnu, nepotrebnu i suvišnu stvarnost. Pred oltar često dolaze samo radi fotografije i lijepog prizora, ali ne s uvjerenjem kako im Bog ima što poručiti za brak i bračni život. A još manje, kako o Bogu ovisi njihova sreća i dobrobiti bračnoga života.
Mnogi ne misli da i za njih vrijedi ona Marijina rečenica: Što god vam rekne, učinite. No činjenica je da to što govori Marija poslužiteljima vrijedi ne samo za njih, već u prvom redu za mladence, kao što vrijedi i za opće pravilo kršćanskoga života. Posluh Isusu lijek je protiv svih bolesti, rana i nedaća bračnoga i obiteljskoga života, a napose protiv nevjernosti, rastava i svih drugih teških ugroza. Uistinu, vjernost Bogu duhovna je hrana bračnoga života bez koje brak teško može opstati, a obitelj stvoriti ozračje zajedništva i ljubavi. U svijetu koji gleda blagonaklono samo vanjski uspjeh, u kojem se živi od zabave i probitaka, vjernost bračnih drugova Kristu je nasušna potreba. Zajedništvo s Kristom ne dopušta trošenja duha, jer su snagom Kristovom i postali jedno, te samo tom snagom mogu održavati međusobno jedinstvo i ljubav.
Zato ne samo trebaju zazivati Krista koji im daje snagu da budu jedno u trenutku sklapanja bračnoga saveza, već ne bi trebali nikada prestati držati se njega kao ključa bračnoga života. Kao što je znakovita bila njegova prisutnost u životu para iz Kane Galilejske, tako bi trebala biti znakovita u životu svakog kršćanskog para i njihove obitelji. Krist je snaga koja spašava od rasule one koji su dopustili da im brak dođe u krizu. Svaka obitelj je pozvana ugostiti Isusa na takav način da mu omogući biti jamac bračnoga sklada, te prisutnost u svjetlu koje rješavaju sve poteškoće i nedaće koje donosi život. Događaj u Kani Galilejskoj je potvrda ne samo Isusove dobre volje da bude sa supružnicima, već je i dokaz njegove snage. On je jedini vlastan biti prava pomoć i istinsko rješenje svim obiteljima koje žele biti pred Bogom ono što u biti jesu, zajednice ljubavi i života.
Molimo danas ovu milost za sve naše obitelji, jer snaga obitelji je u snazi vjernosti Kristu, a snaga jednog naroda je u snazi koju ima obitelj. Borimo se protiv ovog mentaliteta koji nudi obiteljima kriva rješenja, odvlačeći ih tako od smisla i biti obiteljskoga života. Borimo se protiv svih ugroza suvremenoga svijeta koji oduzima obiteljima tlo pod nogama i dovodi u krizu njihovo vjerno življenje. Učvrstimo zajedništvo obitelji u vjernosti Kristu, te da mu supružnici vjeruju kao što su mu učenici povjerovali nakon ovog prvog čuda pretvaranja vode u vino. I molimo ga da on bude luč života koja svijetli u svakome domu, tako da nikada ne izgube vino istinske ljubavi, već da ga sačuvaju sve do posljednjega dana svoga života.
Piše: Dr. Ivan Bodrožić (Svećenik i profesor patrologije na KBF-u u Zagrebu i urednik stranice patrologija.com)
Izvor: patrologija.com
Dodajte komentar