Postoji mogućnost da svetkovina Krista Kralja svega stvorenja odudara od našeg shvaćanja i od kategorija svijeta u kojemu živimo i da ne dopremo do dubine i poruke koju nam prenosi. Naime, skloni smo u liku kralja promatrati političku figure. Da bismo dobro razumjeli poruku današnje svetkovine, potrebno je pogledati svetopisamske sadržaje koji nam se danas nude. Ponuđena Božja riječ nas vodi na pravi put jer se radi o otajstvenoj stvarnosti koja nadilazi našu stvarnost.
Danijel vidi u viđenju Sina Čovječjega kome je predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna (Dn 7,13-14). Psalam 93 pjeva o Gospodinu koji kraljuje, u sjaj zaodjeven a u knjizi Otkrivenja se otvara eshatološka dimenzija Onoga koji je α i Ω. Onog koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar (Otk 1,5-8).
Za židovski narod kralj bio Božji izabranik koji je bio pozvan voditi narod u Božje ime, kojemu će sam Bog povjeriti svu vlast. Stoga je pojam i slika kralja za židovski narod od davnine izricao i Božju uzvišenost i gospodstvo nad narodom jer je Bog imenovao i postavljao kraljeve da vode narod u njegovo ime, kao što je bio slučaj s Davidom. U tom istom duhu je i budući Mesija trebao biti kralj iz loze Davidove, te upravljati narodom u Božje ime. Zato je i Isus, potomak iz loze Davidove, posvuda naviještao da je Mesija i da ima mesijansko poslanje, premda je i sam, upravo zbog različitog i krivog poimanja kraljevske uloge odbijao primiti političku kraljevsku službu na način kako su je zamišljali njegovi suvremenici. Osim u trenutku osude pred Pilatom, o čemu je rekao: ”Ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu” (Iv 18,33-37). Nekoliko sati kasnije je o tome svjedočio višejezični natpis na križu sa sljedećim riječima: Isus Nazarećanin Kralj Židovski.
A kad se govori o kraljevskom gospodstvu nad životom, kako nas uči Isus, ono može biti dvojako. Ponajprije kraljevski živjeti znači biti gospodarem vlastitoga života. Potom, što je još i značajnije, znači biti i gospodarem i tuđih života. U tom smislu je Isus pokazao da je pravi Kralj i Gospodar, jer je u svojim rukama imao vlast nad svojim životom, te nije dopustio da mu ga ljudi oduzmu, već ga je sam od sebe položio i potom uzeo. A imajući takvu vlast nad životom, pokazao se gospodarem života kao takvoga, što je dokazao uvodeći raskajanog razbojnika u raj upravo umirući i polažući vlastiti život za spas.
Upravo ovaj vid Isusova kraljevanja Crkva je doživjela kao istinsku kraljevsku vlast, te stoga i nama danas nudi da i sami otajstveno o tome razmišljamo i da ga takvim u životu prihvaćamo. Jer počesto mi živimo kao i toliki koliki su ga gledali umirati na križu, ali nisu bili svjesni trenutka ni događaja. Dogodi nam se i to da se nemamo kad baviti životom, te toga postanem svjesni tak kad nam život prođe. Živimo u tlapnji kad ne pronalazimo vremena baviti se smislom života ili kad ne živimo na ispravan način.
Naš Kralj – Isus nam skreće pozornost na to da trebamo uzeti život u svoje ruke, što znači da ga trebamo upravljati i upraviti prema onom vječnom smislu i cilju. A ne smijemo niti zaboraviti da Gospodin i nama daje moć da drugima dajemo život, što činimo autentičnim svjedočanstvom i brigom kojim im pomažemo da pronađu pravi put i pravoga Kralja.
Kraljevstvo naše nije od ovoga svijeta, te stoga ne budimo sluge zemaljskih vrednota, nego radije živimo kao slobodni Kristovi sluge, istinska Božja djeca koja ne žive za zemaljske probitke nego za onaj neprolazni život. Slavimo svoga Kralja životom i djelima da bi nas on jednom primio u puninu života njegova svetoga kraljevstva u vječnosti.
Piše: Robert Semnic
Izvor: na osnovu teksta dr. Ivana Bodrožića (vjeraidjela.com)
Slika: catholictradition.org
Dodajte komentar