Sv. Terezija za sebe kaže:„Pošto sam vidjela onu veliku ljepotu Gospodnju, nisam vidjela nikoga tko bi u usporedbi s njim dobro izgledao niti me zanio.“ (Moj život, 37, 4.) Isus Krist za Tereziju jest „Ljepota koja nadvisuje sve ljepote“. Vrhunac te ljepote i Božje ljubavi objavljen je u križu Isusa Krista. Tu su, zapravo, po Tereziji, objavljene „dvije“ ljubavi: ljubav Oca koji daje svojega Sina, i ljubav Sina koji se potpuno slobodno daje razapeti. „Napokon, hoću zaključiti s ovim: da se uvijek, kad se misli na Krista, sjetimo ljubavi kojom nam je udijelio toliko milosti i kako nam je veliku ljubav iskazao davši nam takav zalog da je gaji prema nama; jer ljubav vabi ljubav. […] Neka nam je udijeli njegovo veličanstvo – budući da zna koliko nam pogoduje – zbog one iste kojom nas je ljubio i zbog njegova slavnog Sina, koji nam ju je uz toliku vlastitu cijenu pokazao.“ (Moj život, 22, 14.)
Križ je događaj spasenja i izvor života u kojemu je obnovljena ljudska narav ranjena grijehom. „Vidjela sam, premda je Bog, da je i čovjek, da se ne čudi nad slabostima ljudi, da razumije naše bijedno ustrojstvo, podložno mnogim padovima zbog istočnoga grijeha, koji je on došao iskupiti.“ (Moj život, 37, 5.)Ali Isus svete Terezije nije mrtav; Isus je uvijek Uskrsli, Slavni, na čijoj je glavi umjesto trnove krune, kruna velikoga sjaja, corona de gran resplandor. Ona svjedoči:. „Gotovo uvijek Gospodin mi se prikazao kao uskrsnuli.“ (Moj život, 29, 4.)
To je ljubav u dimenziji križa. U zadnjemu poglavlju zadnjih odajaZamka duše, kao svoju konačnu poruku sestrama Terezija iznosi:„Uprite oči u Raspetoga i sve će vam se činiti malo.“ (Zamak duše, 7, 4, 8). Zato je, prema Tereziji, prava karmelićanka (time i kršćanka) samo ona koja ljubi križ. Zanimljivo je da u Avili, ispred Samostana Utjelovljenja ima kameni križ oko kojega je 7 krugova, koji predstavljaju Zamak duše. Najdalja od križa je Prva odaja, a najbliža, točnije ona u kojoj je križ, jest Sedma odaja. Zašto? USedmim je odajama vjenčanje između Boga i duše. Dakle, križ je mjesto, ležaj ljubavi na kojemu se događa vjenčanje karmelićanke (ali i svakog kršćanina) i Krista.
Ovo znači da je križ događaj potpunoga rasvjetljenja i konačna mjera ljubavi. Nasljedovati Isusa Krista – biti kršćanin – znači nositi svoj križ i preko njega sjediniti se s Isusom Kristom. Zato i samostani, koje će osnivati, za Tereziju nisu mjesta u kojima će se sadržajno činiti nešto različito od temeljnoga kršćanskog iskustva. Oni služe u prvomu redu zato – piše Terezija sestrama – da se bude „dobri kršćani“ (Put k savršenosti, 3, 2.),
koji će „slijediti evanđeoske savjete sa svom savršenošću“ (Put k savršenosti,1, 2.), a evanđeoski savjeti koje predlaže zapravo su kršćanske krijeposti: „Prva je ljubav jednih prema drugima, druga je nenavezanost na sve što je stvoreno, a treća je istinska poniznost, koja je, premda je navodi na kraju, glavna i sadržava sve.“ (Put ksavršenosti, 4, 4.)
Molitva: iskustvo Božje ljubavi i potreba kršćanskoga života
Već smo vidjeli kako je molitva kod Terezije neodvojiva od vjere. Determinirana je strukturom vjere i ujedno je najkarakterističniji izričaj vjere u svim njenim dimenzijama. Terezija nikada nije mislila dati neku definiciju molitve. Ipak, daje nam jednu od najljepših, i – teološki gledano – najkompletnijih (jer nijedna ne može reći baš sve o molitvi) definicija molitve: „Prijateljski odnos, razgovarajući često nasamo s onim za kojega znamo da nas ljubi.“ (Moj život, 8, 5.). U knjizi Moj život 11, 12. govori da je „visok stupanj htjeti nasamo govoriti s Bogom i ostaviti razbibrige ovoga svijeta. [Time je] najveći dio učinjen“. Dakle, samo željeti moliti već je mnogo…
Molitva polazi od iskustvene spoznaje (=vjera) da me Bog ljubi. Molitva je, stoga, najprije dar. To se očituje i u riječi „nasamo“, a solas. Za Tereziju, to je iskustvo najprije imao Isus Krist koji „a solo“ razgovara s Ocem. Prava molitva, stoga, zahtijeva življenje iskustva koje je imao Isus Krist. „Znate da nas uči Njegovo Veličanstvo da to bude nasamo; jer tako je On uvijek činio kada je molio, i to ne radi svoje potrebe, nego radi naše pouke.“ (Put k savršenosti, 24, 4.) Ona je, više nego ljudski napor, događaj biti-jedno-s-Kristom.
Prvi dio: http://svjetlo-vjere.com/isus-krist-izvor-i-srediste/
Izvor: karmel.hr
Foto: karmle.hr
Dodajte komentar