Vjera Povijest INVENTAR LEMEŠKE CRKVE – Historia domus parochiae (3)
Povijest

INVENTAR LEMEŠKE CRKVE – Historia domus parochiae (3)

Preč. Ivan Beneš službu župnika je obavljao četrdeset godina u plemićkom selu Lemeš koje danas nosi ime Svetozar Miletić. Iz tog bogatog pastoralnog iskustva, pre odlaska u mirovinu, sastavlja monografiju župe “Historia domus parochiae Svetozar Miletić” koju donosimo u nekoliko dijelova u originalnom obliku.

Orgulje

Orgulje Lemeške crkve (foto: Nikola Knezi)

Današnje orgulje su montirane 1912. godine, a rad su firme „Wegenstein Lipod es fia“ iz Temešvara. Kupljene su iz kase patronatskog fonda, imaju 12 registara, 5 kopula, 2 manuala, pedale. Od principal registara polovina svirala manjka. Svirala su bila od mesinga i za vrijeme Prvog svjetskog rata su ih odnijeli zajedno sa zvonima za lijevanje topova. Orgulje su na pneumatički pogon, mehanizirane. Ormen u kojima su orgulje smještene je lijepo izrađen i ukrašen.

Sat na tornju

Još 1947. godine kada sam došao u Svetozar Miletić, crkveni sat je redovno radio. Istina, morao se često popravljati, ali je kucao sate. Sat je jako stari i prmitivan sa veliki utezima od kamena. Morao se dva puta dnevno navlačiti. Zvonar se žalio da mu je teško dva puta dnevno penjati se  toranj, pa smo tako izostavili navlačenje i više mehanizam ne funkcioniše. Prigodom remontiranja zvona sat je pokvaren i ne bi se mogao popraviti. Miletićani tvrde da je sat kupljen kao polovan u Baču. Gde je služio u Baču: da li na župskoj crkvi ili na franjevačkoj, ne znam.

Krstionica u Lemeškoj crkvi (foto: Ivan Horvat)

Krstionica

Krstionica je smještena u svetištu s lijeve strane. Krsni zdenac je od bijelog mramora lijepo izvajanog, a poklopac od lima premazan bojom. Na vrhu poklopca je kip svetog Ivana Krstitelja. Krstionica je novijeg datuma.

Ispovjedaonice

Crkva ima dvije ispovjedaonice u sredini lađe uz zid, trokrilne su i izrađene prije Prvog svjetskog rata.

Klupe

Klupa ima dva reda. Red sa strane poslanice je mađarski, a sa strane Evanđelja je bunjevački. Klupe su postavljene 1911. godine i pravljene su tako da je svaka familija imala svoju klupu. Po nepisanom pravu svaka familija i danas sjeda u svoju klupu, ko nema klupu ne može da sjedi. Ovo pravilo je bilo uzrok mnogih smetnji u crkvi, jer oni koji nisu imali klupu, nisu mogli da sjede. A ako su sjeli, desilo se da su ih vlasnici istjerali iz klupa. Radi toga su se mnogu uvrijedili i nisu dolazili u crkvu.

Zvona

U crkvenom tornju su smještena četiri komada zvona skladana u A – duru. Veliko zvono je teško 458 kg glasa A. Preliveno od bivšeg velikog zvona koje je dugo godina radilo napuklo. Prelijevanje je izvršila firma „Rudolf Krebel“ iz Zagreba, posvećeno je bilo u nedjelju 31. maja 1959. godine po biskupu Matiji Zvekanoviću (foto galerija na kraju članka).

Blagoslov crkvenih zvona po rukama bikupa Matiše Zvekanovića

Drugo zvono je teško 292 kg saliveno u Baji 1896. godine iz milodara vjernika i za vrijeme rata nije bilo odnešeno. Treće zvono, cincika, teško je oko 90 kg i potiče iz prethodnih zvona, koja su bila izlivena 1924. godine u Ljubljani. Njime se zvoni za pokojnike i pozdravlja na večer, oglašava se smrt djece. Četvrto zvono je teško 58 kg, glas A – mali oktav. Njega je poklonio Vidaković Imro (Kajtin) 1924. godine ali je imalo tehničku grešku, pa smo 1958. godine i njega prelili. Njime se zvoni na nevrijeme.

Veliko zvono je posvećeno na čast Bl. D. Marije, jer je te godine bila marijanska godina, kuma je bila Ivanković Luca. Malo zvono je posvećeno na čast sv. Aleksija, a kumovao je Csernus Elek (Niku). Za pokriće troškova prelijevanja bila je dozvoljena od vlasti sabirna akcija po selu. Skupljeno je nešto više novca nego što je koštao posao.

Darovatelji zvona sa biskupom Matišom Zvekanovićem

Za preostali višak su napravljena u jesen 1959. godine nova gvozdena pročelna vrata na crkvi. Vrata je izradio iz vinkl-gvožđa Jozić Stipan, bravar iz mjesta. Prigodom posvete zvona održana je velika crkvena svečanost. Bilo je prisutno mnogo vjernika, naročito muškaraca. Zvona su bila obješena pred crkvom, ukrašena cvijećem. Poslije posvete odmah su uzvučena, ukopčana i stavljena u pokret.

(nastavlja se)

Izvor: “Historia domus parochiae Svetozar Miletić”. Ivan Beneš. Svetozar Miletić 1984. god.

Uredio: Nikola Knezi, dr. med., univ. asist.

Foto: Ivan Horvat

 

 

Nikola Knezi

Nikola Knezi, liječnik, asistent Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu
Rođen je 1990. godine. Tijekom osnovne škole postao je ministrant u rodnoj župi Rođenja Blažene Djevice Marije kao i u crkvi Sv. Stjepana kralja pri karmelićanskom samostanu u Somboru, a kasnije obnašao službu lektora i akolita. Učestvovao je ostvarenju emisije "Na slobodu pozvani" na valovima Radio Marije. Bio je autor meditativnih članaka objavljenih u katoličkom listu subotičke biskupije "Zvonik". Na radu internet stranice www.svjetlo-vjere.com angažiran je od samog početka kao suosnivač, član uredništva i autor. Srednju medicinsku školu "Dr Ružica Rip" smijer medicinski tehničar pohađao u Somboru. Na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu diplomirao i promoviran u doktora medicine. Trenutačno je student doktorskih studija kliničkih istraživanja (neuronauke) na istom fakultetu. Autor je i koautor znanstvenih radova iz područja fundamentalne medicine objavljenih na domaćim i internacionalnim skupovima i časopisima.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.