Pitam se kad bi nas Isus danas pozvao da ostavimo svoje
poslove, svoja radna mjesta i da ga slijedimo, bismo li to učinili?
Danas je, čini mi se, više nego ikad naglašen financijski
aspekt ljudskoga života. Možda zvuči bahato ili nerazumno,
ali vjerujem da apostoli, pogotovo ova četvorica koja su na
današnji dan pozvana, nisu zasigurno imali više nego mi
danas. Bilo je dana kada ništa nisu ulovili, a svi su imali
obitelji. Znamo iz evanđelja da baš i nisu imali velike sreće
u ribarenju… Nema motornih vozila, nema struje, telefona,
interneta, kredita, subvencija, mirovine, bogate tetke iz
drugog kraljevstva…Nema načina da se riba skladišti i sačuva
za više dana. Ono što si ulovio, to si morao prodati, a sutra
ponovo u neizvjesnost. Svakodnevno slušam opravdanja, a
nekad ih i sâm izgovaram. Često čujemo kako smo morali
učiniti nešto loše jer je to dio našega posla, kako nismo
imali izbora jer moramo zaraditi za život. Ne usudimo se
ni usprotiviti zlu na svojim radnim mjestima, a kamoli da
bismo dali otkaz jer slijedimo evanđeoska načela u svojem
životu. Zar nam Isusov poziv tako malo znači? Zar stvarno
mislimo da će nas Bog ostaviti gladne i žedne ako živimo
za Njega? Zar je on toliko okrutan u našim očima? „Zato
vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti,
što ćete piti; ni za tijelo svoj u što ćete obući. Zar život nije
vrjedniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske!
Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice pa ipak ih hrani vaš
nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih?“
Izvor: Zvonik, katolički list
Piše: vlč. Vinko Cvijin
Foto: pixabay.co
Dodajte komentar