Isus poziva braću Petra i Andriju te druga dva brata – Jakova i Ivana, koje do tada nikad nije vidio, da postanu učenici. Oni su ga odmah poslušali i tu vidimo moć Isusove riječi da stvara, da čini novo…„Hajdete za mnom“ je neuobičajena reakcija u tradiciji tadašnjeg odnosa rabija i učenika jer su učenici bili ti koji su tražili učitelja u nadi da će ih primiti no ovdje Isus preuzima inicijativu. On Nas traži!
Kakve ljude je Isus pozvao? Jednostavne radnike, bez nekog, kako bi se danas reklo „background“-a, – zaleđine. I mnogi bi rekli, da su to bili ljudi bez neke velike budućnosti. No ne traži Isus kod ovih običnih ribara njihove sposobnosti, već njihovu raspoloživost – “da ih učini ribarima ljudi“. Matej u svom evanđelju kasnije navodi Isusovu parabolu okraljevstvu nebeskom u slici ribarske mreže: »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.” (Mt 13,47-48).
Na poziv, braća odgovaraju bez oklevanja, pitanja, uvjeta ili rezerviranog stava – „oni brzo ostave mreže i pođu za njim.“ Njihov čamac predstavlja zemaljsku sigurnost, izvor prihoda za svakodnevicu. Interesantan je detalj da su u momentu Isusova poziva oni „krpali mreže“. Ovaj detalj nas može uputiti na više činjenica i otvoriti razmišljanja o svakidašnjem radu u znoju lica, upućenih još davno, davno prije, prvom čovjeku. Poderana ribarska mreža je ukazivala na njihovo imovno stanje, na tegobnost posla u kojima su se „sredstva za život i rad trošila i habala“, na prolaznost materijalnih stvari. S druge strane pojam njihovog zemaljskog oca ukazuje na bitnu vezu budućih učenika sa njihovim obiteljima. Obitelj je podrazumjevala moralnu i duhovnu odgovornost „poštuj oca i majku“ (Izl 20,12) a na neki način je omogućavala izvjesnu sigurnost što mi danas očekujemo od vlade zemlje u kojoj živimo. U slučaju da je ribar bio ozljeđen ili bez posla, obitelj je bila tu da pomogne. Sljediti putujućeg rabija, bio je je nadasve odvažan korak za njih.
Podrazumjevalo se da učenik svakodnevno bude u bliskom kontraktu sa učiteljem kako bi ovaj mogao formirati učenikov karakter, prenošenjem znanja o zakonu kroz primjere i pravila. Prvi učenici su izbliza mogli promatrati Isusovo raspoloženje i razmišljanja tako da su nesvjesno mogli usvojiti način kako govori, kakve geste koristi i kako uspostavlja odnos sa ljudima. Vidjeli su i čuli „iz prve ruke“ kako rešava probleme, zamke i odgovara na razmišljanja protivnika. Postepeno, i oni su postajali kao Isus u mislima, riječima i djelima što snažno govori o značaju pojma „biti učenikom“. Ova istina se dakako odnosi i na nas – no nije dovoljno samo znanje već je potrebno provoditi vrijeme sa Učiteljem. Biti učenikom više podrazumijeva djelovanje srca nego uma. Učenik rabija je morao biti poslušan, bez okolišanja ili suvišnih pitanja – bio je to zahtjevan način života.
U daljem tekstu Matej navodi da je Isus naučavao, propovijedao i liječio – tim redom. Nauk je obuhvatao etičke i apologetske instrukcije (teološka nauka o religijskim doktrinama) dok su propovijedi bile usmjerene na proces duhovnog obraćenja pojedinca i naroda. Za Mateja, Isusov nauk je od mnogo većeg značaja nego čuda koja je Isus izveo.
Izvor: sermonwriter.com
Slika: ukmidcopts.org
Dodajte komentar