Vjera Meditacije Godina stote ovce
Meditacije Vjera

Godina stote ovce

Ovco jedna! Ti si crna ovca!… neki su od mnoštva ovčjih epiteta koji se pri- godice pridijevaju pripadniku ljudske vrste koji je to, više-manje, zaslužio. Krš­ćanstvo je pritom dovelo vjernika u ne­zavidan položaj uspoređujući ga s ov­com koja pripada stadu. Dotle čak da i jedan moj kolega izbjegava u svojoj župi pjevati poznatu pjesmu „Spasitelju dobri, Isukrste“. Razlog je što se u dru­goj strofi pjeva: „I ja hoću biti ovca tvo­ja”. Donekle razumijem njegov ustuk. Tko od nas želi biti ovca?

Moderni čovjek želi biti sve drugo samo to ne! Ne želi da ga netko vodi za ruku; želi potpunu slobodu od bilo kak­vog autoriteta i podređenosti. Današnje parole su: budi slobodan, neovisan, slo­bodouman, odbaci autoritete! I kad netko čuje pjesmu ,,i ja hoću biti ovca tvoja” naravno da će mu zaparati uši. Ra­dije bih birao biti vuk – moćan, neovi­san, nesputan… negoli biti ovca – ovi­san o drugom, prepušten drugom, ome­đen stadom. Radije bih da ja budem vođa, da drugi idu za mnom, nego da koga slijedim. Uđite u bilo koju knjižaru u gradu i naći ćete gomilu knjiga kako postati vođa, lider, predvodnik… tzv. „Leadership” – famozna riječ koja se danas obožava. Ali zato nigdje nećete naći priručnik kako biti poslušan, loja­
lan, odan autoritetu, odgovoran dru­gome, predan, vjeran… To je za slabiće, za one koji nemaju svoj Ja“ – za ovce.

Društvo ostavlja tek dvije moguć­nosti: ili biti na položaju ili biti ovca! Tko ne uspije doći na položaj, osuđen je da bleji. A zna se čemu ovca služi – za ši- šanje, mužu i davanje glasa na izborima. Koliko god danas pričali o slobodi, neo­visnosti, demokraciji, o pravima… ne­mojte se uvrijediti, ali svi smo mi nečije ovce, htjeli – ne htjeli! To što je napisano u medijima, počesto je napisano za ov­ce. To što govore političari, počesto je upućeno blejavim ovcama. A i mi sveće­nici – propovjednici, trebamo se zapi­tati kako se odnosimo prema našim „ov­cama”. Možda smo nekada radije ovčari negoli pastiri!

Zgodno je uočiti zašto je ovca para­digma vjernika; zašto, recimo, nije neka druga domaća životinja za koje pastiri skrbe? Naime, od svih, jedino ovca ne može podivljati, ne može se snaći u div­ljini. Prepuštena samoj sebi, nema šan­se za spas. Izdvojena iz ovčinjaka, lako postaje plijen zvijeri.

Jubilarna godina Božjeg milosrđa i korizmeno vrijeme pred nama posve­ćeno je baš toj stotoj ovci – meni. Mi­losrđe ne poznaje „prihvatljive žrtve” – devedeset devet je na sigurnom, manje- više za tu jednu! Pastiru je stalo i do života te svo­jeglave. On polaže život i za tu stotu! Pa i kad za- lutam, on me ne odba­cuje, on je spreman ići za mnom i vratiti me u stado. Zar nije razborito slijediti samo onoga tko je spreman život položiti za mene? U ovčinjaku (Crkvi) možda katkad smrdi, zna biti tijesno, ne sviđaju mi se one druge ovce, ali to je je­dino sigurno mjesto ops­tanka. I zato neka nam u Godini milosrđa ne bu­de sramota već ponos uskliknuti: ,,i ja hoću biti ovca tvoja!”

Preuzeto: ZVONIK

Photo: www.slikarskipribor.hr

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.