Otac Gerard je poznat kao izvrstan pučki propovjednik. Ali ne propovjeda o. Gerard ljudsku mudorst, ili sebe, nego propovjeda Riječ Božju. I ne propovjeda o. Gerard samo svojim riječima, nego i cijelim životom. Zato je mnoge ljude oduševio, jer ih nije oduševljavao za sebe, nego za Boga. I nije govorio kao onaj koji je nešto naučio pa se sad pravi pametan pred drugima, nego kao onaj koji zna ono što govori, kao čovjek s iskustvom u stvarima o kojima druge podučava. Stoga ne čudi da je lijep glas stekao među vjernicima, a i drugima koji su ga poznavali.
Kad je 1918. nakratko prestao biti poglavar u karmelićanskom samostanu u Somboru, časopis „Neven“ od 30. lipnja iste godine o njemu je napisao pohvalan članak u kojem se može pročitati i sledeće: „ Ovaj muž više je godina revnovao kod nas kao starješina i poglavar samostana. U tom svom zvanju je ostavio on najlipšu uspomenu među virinicima, koji su još i danas tako sritni da je pater Gerard i na dalje ostao među njima, i nastavlja svoj spasonosni rad, revnošću svojom. Pater Gerard je u očima virnika prava zvizda Danica, koja njim svitli i pokazuje put svete kriposti i vičnog spasa. Što je učio, to je i životom potvrdio…“ Što je učio, to je i životom potvrdio, ključ je za razumevanje ovako pozitivne slike o o. Gerardu.
A taj ključ je stalno bio prisutan u misli i duhu kreposnog karmelićanina, jer mu je bio jedan od temelja njegovog duhovnog života. Tako veli sluga Božji o. Gerard: „Isus će sijati u nas sime Njegove riječi, ako ćemo mi o tome misliti, njegove riči govoriti i po njima činiti, živiti.“ Eto što je za o. Gerarda dobra i plemenita zemlja za sjeme Božje riječi, zemlja koja urađa višestrukim plodovima. To je svaki onaj čovjek koji riječ Božju ne samo sluša, nego i izvršava. Na to treba nadovezati i očiti nauk koji veli da razumjevanje Svetoga pisma to više raste kod osobe, što ga se ona više treudi živjeti. Dakle, ukoliko netko, s ono malo razumjevanja Božje riječi koje već sada ima, pokuša živjeti po tome što je shvatio, dat će mu dragi Bug drugi put više i bolje. Tako se krepostan život izgrađuje slušanjem i vršenjem Božje riječi, a istovremeno se preposnim življenjem povećava razumjevanje te iste Božje riječi. I svki put sve više.
Sad je jasno da ne može vjernik biti kreposnoga života ako se ne bavi Božjom rijeli, tj. ako ju ne čita, ne sluša,a pogotovo ako s njenim poznavanjem – ne nastoji izgraditi krepost osobite ljubavi u svom životu. Ili, s druge strane gledajući, ne može čovjek ustrajati u kreposti i povećati ju u svome životu,ako se ne bavi Božjom riječi tako da se trudi upoznati ju u svom životu, ako se ne bavi Božjom riječi tako da se trudi upoznati ju slušanjem i čitanjem, te nastojeći svoj život uskladiti s njom. O.Gerard nam je tu izvrstan primjer. Iako nam je ostalo zapisano da je „sa propovidnice, nebrojeno puta širio kraljevstvo Božje i svetim ganutljivim ričima ne jednog grišnika je preobratio i doveo ga Bogu svojemu“, to zacijelo nije bilo zbog govorničkog umijeća, nit nekih drugih posebnih talenata koji bi Gospodin Bog bio dao o. Gerardu, a ne bi dao drugim svećenicima i propovjednicima. Ne. Nefo je to bilo prvenstveno zbog toga što je o. Gerard bio otvoren za sjeme Božje riječi, koje Gospodin Bog osobito obilno daje onima koji po tom daru nastoje živjeti, i time se otvaraju za predivne plodove koje Bog po njima onda među ljudima proizvodi. Veli o. Gerard: „Srce koje zadrži sime donosi plod po nauku Isusa.“ Zadržati sjeme Božje riječi znači čuti, razmatrati i poslušati. A Gospodin Bog daje onda obilne plodove.
Nije sve ovo napisano zbog o. Gerarda, niti je o. Gerard tako živio kako je živio samo zbog sebe. Ovo je napisano nama za poruku, i njegov primjer Gospodin Bog je darovao nama za putokaz i ohrabrenje. Najljepša uspomena koju vijernik može ostaviti drugima nakon sebe jest da je život proveo u skladu sa svojom vjerom. O. Gerard se oko toga potrudio i Bog mu je darovao da je u tome i uspio na tako sjajan način da su to njegovi suvremenici prepoznali. Ali dragi Bog ne zove samo o. Gerarda. Po njemu On i nas zove da budemo vjernici ne samo riječima, nego i svojim životom i djelima. Da budemo „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“ (Mt 5, 13ss). Ako Bog da da to postignemo, za one poslije nas to će biti „najlipša uspomena“. Baš kao i u slučaju o. Gerarda.
Izvor: OTAC GERARD, Glasilo Vicepostulature za upoznavanje Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina, doc. Dario Tokić OCD, Hrvatska provincija Svetog oca Josipa, 2009
Foto: Elvir Tabaković, crkva Sv. Stjepana kralja, Sombor
Dodajte komentar