Molitve Euharistijska klanjanja Euharistijsko klanjanje (1)
Euharistijska klanjanja Molitve

Euharistijsko klanjanje (1)

PJESMA: Moj Isuse,

ili druga prikladna pjesma ili šansona

MOLITVA SV. FAUSTINE BOŽJEM MILOSRĐU

Gospodine, tvoja se svemoć najviše očituje u praštanju, tvoje neizmjerno milosrđe neka me cijelu prožme, te dospije do moga bližnjega kroz moje srce i moju dušu. Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno, da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih. Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama  * svojih bližnjih, da moje uši ne ostanu ravnodušne za njihove boli i žalopojke. Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima, nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja. Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro. Pomozi mi, Gospodine, da moje noge budu milosrdne, da mojim bližnjima uvijek žure u pomoć. Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam sve patnje bližnjega, da nikom ne uskratim svoju pomoć, da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu. 0 vlastitim patnjama šutjet ću. 0, moj Gospodine, neka tvoje veliko milosrđe ^uvijek počiva u mom srcu. Amen.

ČITANJE: Lk 15,1-10

Iz Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carini­ci i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismo- znanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blagu­je s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pu­stinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgu­bljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća ra­dost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.

Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubi­la.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

MEDITATIVNI TEKST

Možda nam se u našoj životnoj stvarnosti ovo milosrđe o kojem govori Isus čini lijepom baj­kom? Vjerujem kako velika većina nas odraslih više ne vjeruje u bajke, koliko god one bile lijepe i poučne, i često bijeg od stvarnosti praćen že­ljom da i mi doživimo tako nešto. Bajke su dječji svijet, svijet ispunjen vitezovima i princezama, krotkim životinjama koje govore. Normalnim nam se čini da odrastajući napustimo svijet bajki i suočimo se sa životnom stvarnošću bez previše lažnih nada i snova. Smatramo da svijet bajki u kojem uvijek pobjeđuje dobro, u kojem je dovolj­no lupiti štapićem da bi se riješile stvari, pripa­da djeci. Slušajući prispodobe iz Evanđelja koje smo čuli može se steći osjećaj da je za one koji Isusa kritiziraju zbog toga što jede s grešnicima i druži se s onima koji su na rubu društva, baj­ka vjerovanje u mogućnost da se grešnici mogu promijeniti. I ne samo za njih, nego kao da i Isus vjeruje u bajke kada misli da se jedan okorjeli grešnik može promijeniti. Međutim, upravo svo­jim ponašanjem Isus bajke čini mogućima, jer je ova prispodoba o Božjem milosrđu, ispričana u  ove dvije priče, upravo u Isusu i njegovu odno­su prema ljudima postala stvarnost. A konačno ostvarenje ove priče o Božjem milosrđu svoj vr­hunac pronalazi na križu Kristovu, na kojem je svaki čovjek Njegovom krvlju izmiren s Bogom.

PJESMA: Zdravo, Tijelo (1. kitica)

Biti kršćanin znači vjerovati u ovu Božju »baj­ku«. Zapravo, znači vjerovati u Boga i njegovu riječ koja progovara o silnom milosrđu, o uvijek novoj prilici da postanemo bolji, da se obratimo, da se popravimo, da se vratimo na pravi put, da nikada nije sve izgubljeno, da nas Bog voli una­toč svim našim slabostima. I upravo zato ne smi­jemo se zaustaviti samo na tome da vjerujemo u bajku o Božjem milosrđu (jer to više nije bajka, nego stvarnost!) već trebamo učiniti i sljede­ći korak – sve što je u našoj moći da i u našem životu ta bajka postane stvarnost. To znači da u svom životu trebamo činiti ono što je činio Isus. Ako je on kao pastir tražio izgubljenu ovcu bez računice, onda ću i ja postati pastir koji bez ra­čunice i bez obzira na to što ljudi misle, traži ono što je izgubljeno i isključeno, koji opominje one koji griješe, pokušava ih vratiti u okrilje Crkve, dovesti ih natrag Bogu. Ako je Isus poput ove žene koja zbog izgubljene i pronađene drahme organizira slavlje, onda ću i ja biti radostan što se netko obratio i došao u crkvu, a ne ga odba­civati. Ako je Isus milosrdni otac koji čeka i pri­hvaća izgubljenog sina, onda ni ja kao kršćanin neću nikoga odbacivati, neću dopustiti da nitko zbog mene plače, trpi, pati. Neću nikoga vrijeđa­ti, nego ću svojim stilom života, razmišljanjem i ponašanjem, ljubavlju i milosrđem, biti otvoren svima i spreman prihvatiti svakoga, pa čak biti spreman prvi poći ususret onima koji su potreb­ni, i na poseban način onima koji su me istinski povrijedili, a među kojima osobno možda mogu prepoznati svoga sina, kćer, oca, majku, brata, sestru, susjeda s kojim danima, mjesecima, go­dinama nisam progovorio ni riječi.

PJESMA: Zdravo, Tijelo (2. kitica)

Ja želim vjerovati u ovu Isusovu priču… Želim vjerovati u ovu priču zato što Isus u nju vjeruje, što ju je Isus ostvario i što je na različite načine nastavlja ostvarivati. Želim vjerovati u ovu priču o Božjem milosrđu upravo zato što je to milosrđe sposobno moj zemaljski život izdići iznad grube ovozemaljske stvarnosti koja je tako često su­rova, ružna i crna. Često obilježena vrijeđanjem drugih i drukčijih, osvetoljubivošću i mržnjom, ogovaranjem i klevetom. Ne, mi kao kršćani ne smijemo biti takvi, pogotovo mi koji idemo redo­vito u crkvu. Ne, mi ne smijemo biti takvi, mi tre­
bamo razvijati sposobnost ljubavi i opraštanja, poput milosrdnog Oca koji i meni oprašta moje slabosti, moje grijehe.

PJESMA: Zdravo, Tijelo (3. kitica)

MOLITVA PAPE FRANJE ZA JUBILEJ MILOSRĐA

Gospodine Isuse Kriste, ti si nas poučio da budemo milosrdni kao Otac nebeski i rekao nam da tko vidi tebe, vidi njega. Pokaži nam svoje lice i bit ćemo spašeni. Tvoj pogled, pun ljubavi, oslobodio je Zakeja i Mateja od robovanja novcu, a preljubnicu i Mariju Magdalenu od iskušenja da sreću traže samo u stvorenju; potaknuo je Petra da zaplače,nakon što te je zatajio, a raskajanomu je razbojniku zajamčio raj. Daj da svatko od nas osjeti da je i nama upućena riječ koju si rekao Samarijanki: »0, kad bi znala dar Božji!« Ti si vidljivo lice nevidljivoga Oca, Boga koji svoju svemoć očituje nadasve praštanjem i milosrđem: daj da Crkva u svijetu bude tvoje vidljivo lice, lice svoga uskrslog Gospodina u slavi. Htio si da i tvoji službenici budu zaogrnuti slabošću kako bi gajili istinsko suosjećanje prema svima koji su u neznanju i zabludi. Učini da svatko tko pristupi tvojim službenicima osjeti da ga Bog iščekuje, ljubi i da mu oprašta. Pošalji svoga Duha i sve nas posveti svojim pomazanjem, kako bi Jubilej milosrđa bio godina milosti Gospodnje te tvoja Crkva, u obnovljenome zanosu, uzmogne donijeti siromasima radosnu vijest, proglasiti slobodu zatočenima i potlačenima te slijepima vratiti vid. Po zagovoru Marije, Majke milosrđa, to molimo tebe koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kralj uješ u vi jeke vjekova.

Amen.

PJESMA: 0 tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle Blagoslov s Presvetim.

PJESMA: Pohvale Imenu Božjem PJESMA: Moj Isuse (2. kitica)

Piše:  Josip Filipović, župnik u Bošnjacima i dekan Županjskog dekanata

Preuzeto: VJESNIK đakovačke-osječke nadbiskupije, 1/2016, str.53-54.

Photo: www.laclemencia.es

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.