PJESMA: Moj Isuse,
ili druga prikladna pjesma ili šansona
MOLITVA SV. FAUSTINE BOŽJEM MILOSRĐU
Gospodine, tvoja se svemoć najviše očituje u praštanju, tvoje neizmjerno milosrđe neka me cijelu prožme, te dospije do moga bližnjega kroz moje srce i moju dušu. Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno, da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih. Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama * svojih bližnjih, da moje uši ne ostanu ravnodušne za njihove boli i žalopojke. Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima, nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja. Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro. Pomozi mi, Gospodine, da moje noge budu milosrdne, da mojim bližnjima uvijek žure u pomoć. Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam sve patnje bližnjega, da nikom ne uskratim svoju pomoć, da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu. 0 vlastitim patnjama šutjet ću. 0, moj Gospodine, neka tvoje veliko milosrđe ^uvijek počiva u mom srcu. Amen.
ČITANJE: Lk 15,1-10
Iz Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismo- znanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.
Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«
MEDITATIVNI TEKST
Možda nam se u našoj životnoj stvarnosti ovo milosrđe o kojem govori Isus čini lijepom bajkom? Vjerujem kako velika većina nas odraslih više ne vjeruje u bajke, koliko god one bile lijepe i poučne, i često bijeg od stvarnosti praćen željom da i mi doživimo tako nešto. Bajke su dječji svijet, svijet ispunjen vitezovima i princezama, krotkim životinjama koje govore. Normalnim nam se čini da odrastajući napustimo svijet bajki i suočimo se sa životnom stvarnošću bez previše lažnih nada i snova. Smatramo da svijet bajki u kojem uvijek pobjeđuje dobro, u kojem je dovoljno lupiti štapićem da bi se riješile stvari, pripada djeci. Slušajući prispodobe iz Evanđelja koje smo čuli može se steći osjećaj da je za one koji Isusa kritiziraju zbog toga što jede s grešnicima i druži se s onima koji su na rubu društva, bajka vjerovanje u mogućnost da se grešnici mogu promijeniti. I ne samo za njih, nego kao da i Isus vjeruje u bajke kada misli da se jedan okorjeli grešnik može promijeniti. Međutim, upravo svojim ponašanjem Isus bajke čini mogućima, jer je ova prispodoba o Božjem milosrđu, ispričana u ove dvije priče, upravo u Isusu i njegovu odnosu prema ljudima postala stvarnost. A konačno ostvarenje ove priče o Božjem milosrđu svoj vrhunac pronalazi na križu Kristovu, na kojem je svaki čovjek Njegovom krvlju izmiren s Bogom.
PJESMA: Zdravo, Tijelo (1. kitica)
Biti kršćanin znači vjerovati u ovu Božju »bajku«. Zapravo, znači vjerovati u Boga i njegovu riječ koja progovara o silnom milosrđu, o uvijek novoj prilici da postanemo bolji, da se obratimo, da se popravimo, da se vratimo na pravi put, da nikada nije sve izgubljeno, da nas Bog voli unatoč svim našim slabostima. I upravo zato ne smijemo se zaustaviti samo na tome da vjerujemo u bajku o Božjem milosrđu (jer to više nije bajka, nego stvarnost!) već trebamo učiniti i sljedeći korak – sve što je u našoj moći da i u našem životu ta bajka postane stvarnost. To znači da u svom životu trebamo činiti ono što je činio Isus. Ako je on kao pastir tražio izgubljenu ovcu bez računice, onda ću i ja postati pastir koji bez računice i bez obzira na to što ljudi misle, traži ono što je izgubljeno i isključeno, koji opominje one koji griješe, pokušava ih vratiti u okrilje Crkve, dovesti ih natrag Bogu. Ako je Isus poput ove žene koja zbog izgubljene i pronađene drahme organizira slavlje, onda ću i ja biti radostan što se netko obratio i došao u crkvu, a ne ga odbacivati. Ako je Isus milosrdni otac koji čeka i prihvaća izgubljenog sina, onda ni ja kao kršćanin neću nikoga odbacivati, neću dopustiti da nitko zbog mene plače, trpi, pati. Neću nikoga vrijeđati, nego ću svojim stilom života, razmišljanjem i ponašanjem, ljubavlju i milosrđem, biti otvoren svima i spreman prihvatiti svakoga, pa čak biti spreman prvi poći ususret onima koji su potrebni, i na poseban način onima koji su me istinski povrijedili, a među kojima osobno možda mogu prepoznati svoga sina, kćer, oca, majku, brata, sestru, susjeda s kojim danima, mjesecima, godinama nisam progovorio ni riječi.
PJESMA: Zdravo, Tijelo (2. kitica)
Ja želim vjerovati u ovu Isusovu priču… Želim vjerovati u ovu priču zato što Isus u nju vjeruje, što ju je Isus ostvario i što je na različite načine nastavlja ostvarivati. Želim vjerovati u ovu priču o Božjem milosrđu upravo zato što je to milosrđe sposobno moj zemaljski život izdići iznad grube ovozemaljske stvarnosti koja je tako često surova, ružna i crna. Često obilježena vrijeđanjem drugih i drukčijih, osvetoljubivošću i mržnjom, ogovaranjem i klevetom. Ne, mi kao kršćani ne smijemo biti takvi, pogotovo mi koji idemo redovito u crkvu. Ne, mi ne smijemo biti takvi, mi tre
bamo razvijati sposobnost ljubavi i opraštanja, poput milosrdnog Oca koji i meni oprašta moje slabosti, moje grijehe.
PJESMA: Zdravo, Tijelo (3. kitica)
MOLITVA PAPE FRANJE ZA JUBILEJ MILOSRĐA
Gospodine Isuse Kriste, ti si nas poučio da budemo milosrdni kao Otac nebeski i rekao nam da tko vidi tebe, vidi njega. Pokaži nam svoje lice i bit ćemo spašeni. Tvoj pogled, pun ljubavi, oslobodio je Zakeja i Mateja od robovanja novcu, a preljubnicu i Mariju Magdalenu od iskušenja da sreću traže samo u stvorenju; potaknuo je Petra da zaplače,nakon što te je zatajio, a raskajanomu je razbojniku zajamčio raj. Daj da svatko od nas osjeti da je i nama upućena riječ koju si rekao Samarijanki: »0, kad bi znala dar Božji!« Ti si vidljivo lice nevidljivoga Oca, Boga koji svoju svemoć očituje nadasve praštanjem i milosrđem: daj da Crkva u svijetu bude tvoje vidljivo lice, lice svoga uskrslog Gospodina u slavi. Htio si da i tvoji službenici budu zaogrnuti slabošću kako bi gajili istinsko suosjećanje prema svima koji su u neznanju i zabludi. Učini da svatko tko pristupi tvojim službenicima osjeti da ga Bog iščekuje, ljubi i da mu oprašta. Pošalji svoga Duha i sve nas posveti svojim pomazanjem, kako bi Jubilej milosrđa bio godina milosti Gospodnje te tvoja Crkva, u obnovljenome zanosu, uzmogne donijeti siromasima radosnu vijest, proglasiti slobodu zatočenima i potlačenima te slijepima vratiti vid. Po zagovoru Marije, Majke milosrđa, to molimo tebe koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kralj uješ u vi jeke vjekova.
Amen.
PJESMA: 0 tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle Blagoslov s Presvetim.
PJESMA: Pohvale Imenu Božjem PJESMA: Moj Isuse (2. kitica)
Piše: Josip Filipović, župnik u Bošnjacima i dekan Županjskog dekanata
Preuzeto: VJESNIK đakovačke-osječke nadbiskupije, 1/2016, str.53-54.
Photo: www.laclemencia.es
Dodajte komentar