Karmel Iz života Karmelskog Reda Edith Stein i granice intelekta
Iz života Karmelskog Reda

Edith Stein i granice intelekta

Put do naroda intelektualac će pronaći samo onda kada bude, u određenom smislu, slobodan od intelekta. To ne znači da ga treba napustiti ili zapostaviti. Intelekt je Božji dar koji trebamo, i to ne samo za sebe, već i za one od kojih nas um razdvaja. No, razum si treba odrediti granice i poniziti se. Preizražena dominacija razuma, kada je čisto prirodna djelatnost razuma, dovodi do određenog razumskog mraka. Čovjek se osjeća uzvišen na čistu visoku apstrakciju i “profanum vulgaris”, koji je zarobljen u nizinama prostih životnih potreba. Upravo će taj mrak, upravo kada nije vidljiv i možda uopće nije svjesno dio uvjerenja biti osjećan od drugih. Naravno, kada razum važe svoje krajnosti, tada dolazi do vlastitih granica. On kreće na put kako bi pronašao najviše i zadnje istine, te otkriva da je svo naše znanje dio djela. Tada se slama ponos, i tada vidimo jedno od ovo dvoje: ili on pada u očaj, ili pada u strahopoštovanje pred neistraženom istinom i dobiva poniznost pred vjerom, što si prirodna razumska djelatnost ne može prisvojiti.

Tad intelektualac u svjetlu vječne istine dobiva pravo stajalište prema svom intelektu. On vidi da se najveća i posljednja istina ne može otkriti ljudskim razumom, već da se u bitnim pitanjima i stoga u praktičnim životnim pojavama jedno sasvim jednostavno ljudsko dijete može promisliti na temelju viših prosvjetljenja najvećih učitelja. Na drugoj strani spoznaje legitimno područje prirodnih razumskih čina, kao što zemljoradnik svoje polje postavlja kao nešto dobro i korisno, ali u uskim granicama, kao i svako ljudsko djelo. Tko dođe do toga taj nekoga više neće gledati odozgo prema dolje. Taj će imati jednostavnu prirodnu ljudskost, duboku, nelicimjersku skromnost, koja nepristrano i nesputano prelazi sve prepreke. Taj će u središtu naroda biti bez straha govoreći svojim intelektualnim rječnikom, jer mu je to tako prirodno kao narodu njegov govor, i neće se smatrati moralno savršenijim. Svoje intelektualne probleme taj će moći lako rješavati, jer je to njegova prirodna okolina, on će trebati svoj razum, kao što stolar treba ruku i strug, i kada drugima bude mogao koristiti svojim radom, rado će to učiniti. Kao i svaki iskreni posao koji je po Božjoj volji, i na Božju čast usmjeren, tako će i to biti instrument svetosti. Ovako si ja predočavam sv. Tomu: čovjek, koji je dobio jedno izvanredno razumsko stanje kao Božji zalog, mirno i skromno kroči svojim putovima i upada u svoje probleme, dok ga se ostavlja na miru, rado i spremno njima razbija glavu i daje informacije kada mu čovjek postavlja teška pitanja. Tako je on, upravo jer to nikada nije htio, postao jedan od najvećih vođa.

sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein)

Izvor: karmel.hr

Foto: pixabay.com

Tagovi

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.