Doktrina i pastoral povezani su poput molitve i života – sažetak je Papine video-poruke povodom Međunarodnog teološkog kongresa u Buenos Airesu, koji se održao o 100. obljetnici Teološkog fakulteta Argentinskog katoličkog sveučilišta i 50. obljetnici Drugog vatikanskog sabora. U svojoj poruci povodom trodnevnog skupa, koji je jučer zaključen, Sveti je Otac istaknuo važnost pamćenja izvora, kako bi se mogli suočiti sa dinamizmom svakodnevnih izazova, radosni u Kristovoj ljubavi.
Pamćenje, studiji i molitva isprepleteni su u konkretnome životu naviještanja Krista – bit je Papine poruke mnoštvu teologa koji su se bili okupili na Međunarodnom kongresu u Buenos Airesu. Kako je rekao Sveti Otac, teolog je na prvome mjestu sin svojega naroda koji susreće povijesne osobe i poznaje tradiciju. On zna cijeniti ono što je primio kao znak Božje prisutnosti. Teolog je vjernik koji je doživio Isusa Krista i otkrio da bez njega ne može živjeti. Teolog je nadalje prorok jer, promišljajući o crkvenoj predaji, pamti prošlost i upućuje na budućnost u kojoj Isus nadvladava samodostatnost i pomanjkanje nade.
Papa je Franjo istaknuo važnost obnavljanja sjećanja na Božje djelovanje u životu Crkve, kako bi se nadvladale podjele i iskušenja. Stotinu godina Teološkog fakulteta i pedeset godina od Drugog vatikanskog sabora, povezuje tradiciju i sadašnjost, proučavanje i svjedočenje u svevremenom katolicizmu kako bi mogao biti vjerodostojan. Papa nadalje objašnjava da ne može postojati „izolirana mjesna Crkva“ kao jedini tumač stvarnosti i djelovanja Duha, isto kao što ne može postojati ni opća Crkva koja bi zanemarivala ili nijekala mjesne stvarnosti.
Crkvenu se predaju definira kao „živu rijeku“ koja od izvora teče prema budućnosti, koja natapa različita tla i hrani razna zemljopisna područja. Tako se evanđelje i dalje utjelovljuje u svakom dijelu svijeta na uvijek novi način – ustvrdio je papa Franjo. U tom je smislu zadaća teologa razlučivati i promišljati što znači biti kršćanin danas.
Govoreći o izazovima s kojima se suočava Argentina, Sveti je Otac istaknuo multikulturalnost, relativizam i globalizaciju, koji ponekad umanjuju ljudsko dostojanstvo i čovjeka čine tržišnom robom. Naglasio je evanđeoski put koji i danas može utažiti žeđu naroda i koji nas čuva od dva velika iskušenja: osuđivanje svega, povlačeći se u konzervativizam ili fundamentalizam, ili pak prihvaćanje i posvećivanje svih novotarija, svega što ima novi miris, relativizirajući mudrost.
U tom kontekstu, studij teologije ima prvotnu važnost, ali je jasno da ne može postojati puki nauk odvojen od pastorala – rekao je Papa, podsjećajući na crkvene oce poput Ireneja, Augustina, Bazilija i Ambrozija, koji su bili veliki teolozi zato što su bili veliki pastiri. Stoga je Sveti Otac istaknuo potrebu susreta s obiteljima, siromasima, patnicima, s periferijama kako bi se vjeru bolje shvatilo. Teologija zatvorena u sebe mogla i biti lijepa, ali i nestvarna. Problemi našega naroda, njegove patnje, snovi, borbe i brige, imaju hermeneutičku vrijednost koju mi ne smijemo zanemariti – zaključio je Sveti Otac.
Preuzeto: Radio Vatikan
Dodajte komentar