Propovjedi Dokida li ljubav ostale zapovijedi? ( 31. nedjelja kroz godinu – B )
Propovjedi

Dokida li ljubav ostale zapovijedi? ( 31. nedjelja kroz godinu – B )

Problem koji je mučio pismoznanca iz Evanđelja nije samo problem iz nekih vremena, već se i danas pojavljuje na različite načine kroz upite i nedoumice i u našem svijetu i vremenu. A pismoznanca je mučilo koja je zapovijed prva od sviju. Vjerojatno jer je bio u nedoumici kojoj i kada dati prednost u zamršenim životnim okolnostima, uvjeren kako možda jedna drugu dokida ili jedna nad drugom ima stanovitu prevlast i prednost. No nedoumice koje su se rodile u njegovoj glavi, nedoumice su čovjeka koji se usredotočio na kriv način prema zapovijedima kao zakonu, umjesto da se usredotoči prema osobi Boga koji nam ih je dao i prema osobama naših bližnjih poradi kojih nam ih je Bog dao.

Poput pismoznanca i mi smo u napasti ponekada pristupiti razumijevanju zapovijedi zaboravljajući da stojimo pred živim Bogom zakonodavcem i pred konkretnom braćom ljudima poradi kojih su nam dane. Ponašamo se kao da je riječ o nekom zakonodavnom tekstu, te mogućoj suprotstavljenosti između novozavjetnoga teksta o zapovijedi ljubavi i starozavjetnoga teksta o ostalim zapovijedi Dekaloga. Štoviše, u glavi nam se rađa pomisao kao da se radi o određenoj rang listi sukladno kojoj onda vrednujemo njihovu obvezatnost. Zauzmemo takav stav prema određenim zapovijedima kao da nas obvezuju u onoj mjeri u kojoj se pojave na spomenutoj rang listi.  Ponašamo se kao da je riječ o nekim upitnicima ili anketama na kojima trebamo rangirati zapovijedi od 1 do 10, prema čemu im onda trebamo biti vjerni i poslušni, ovisno već koje mjesto zauzimaju u dotičnom istraživanju. One koje su na prvim mjestima liste bile bi više obvezatne, dok bismo se prema onima koje bi bile na nižim mjestima mogli odnositi nehajnije jer postotak njihove obvezatnosti ne bi bio toliko velik. Pogotovo kad se uzme u obzir da je i sam Gospodin zapovijed ljubavi proglasio prvom i većom od svih, onda se mnogi pozivaju i na njega kao autoritet koji im daje za pravo da naprave takvu rang listu obvezatnosti zapovijedi. Navodno, takvi se drže ljubavi, a za druge zapovijedi je lako, te ne treba s njima toliko pretjerivati, ako već ni Isus nije toliko isticao njihovu važnost. Čak se dogodi i nama svećenicima i propovjednicima da o drugim zapovijedima nerado propovijedamo i poučavamo, jer je danas mnogo atraktivnije govoriti o ljubavi i o s njom povezanim sadržajima.

Istina je, međutim, sasvim drukčija, barem što se tiče Isusa. Pa i kad je govorio o ljubavi kao prvoj i najvažnijoj, nije to činio radi toga da napravi rang listu ili da druge zapovijedi diskvalificira kao drugotne ili nevažne. Naprotiv, učinio je to da pokaže da je ljubav njihov temelj i da svaku treba vršiti u ljubavi i s ljubavlju, jer ljubav očituje najdublji smisao svake. Stoga ne smijemo, kako to mnogi čine, suprotstaviti Krista i zapovijedi. Nije on propovijedao ljubav nauštrb drugih zapovijedi, niti se može propovijedati druge zapovijedi nauštrb ljubavi. Kao što ni Gospodin nije nikad suprotstavio svoj nauk o ljubavi starozavjetnom nauku o deset zapovijedi, ni mi nemamo pravo na to. Njegov nauk o ljubavi ne navodi nas niti da kršimo niti da zanemarujemo druge zapovijedi, već da ih vršimo svim srcem, to jest ponukani i nadahnuti ljubavlju.  Samo onaj tko ljubi Boga i bližnjega može razumjeti da su i ostale zapovijedi dane s ljubavlju za sve one situacije kad je mi ljudi nismo kadri živjeti u svom odnosu s Bogom i bližnjim.

Zato Isusov govor o ljubavi nije dokinuo, već utemeljio i učvrstio vjernike u spoznaji kako su zapovijedi od životne važnosti i kako je nasušna potreba i pretpostavka suživota ne kršiti nijedne. Tek nakon toga možemo doći do spoznaje da ih treba i nadići, a ne minimalizirati njihovu važnost i korisnost. Pogotovo što nam Isusova ljubav ne daje za pravo da ih mi prekrajamo ili bezbrižno i bezrazložno kršimo, jer to bi u konačnici bilo bezbožno. Zapovijed ljubavi je istaknuta kao prva i veća od svih ne zato da bismo druge odbacivali, već da bismo znali svaku od spomenutih živjeti s ljubavlju i u duhu ljubavi. A onaj tko istinski ljubi nije u raskoraku glede zapovijedi, niti je u nedoumici kako ih poredati, jer će znati da svaka ima neupitnu važnost, te nijedna nije podložna ljudskoj prosudbi i uklanjanju. Jedini način da ih ‘uklonimo’ iz vidokruga je da ih nadiđemo cjelovitom i sebedarnom ljubavlju. A i tada ćemo znati da one s razlogom postoje, jer naša ljudska ljubav nije savršena, cjelovita i potpuno postojana, te kad oslabi ljubav znamo da ostaju zapovijedi koje čuvaju onu minimalnu granicu ispod koje nikada ne bismo smjeli ići.

Molimo stoga danas za dar cjelovite ljubavi koja će nas usmjeriti da se iz dana u dan sve više pitamo i tražimo načina kako ljubiti Boga i bližnjega, a ne da umujemo oko toga koju zapovijed dokinuti ili kako je učiniti manje važnom za nas. Ljubimo Boga iskreno i iz svega srca i iz sve duše, pa nas neće mučiti postojanje zapovijedi, te nećemo ići niti samo putem pukog ili minimalnog izvršavanja, niti ćemo se mučiti oko toga kako ih poredati, pa niti koju i na koji način vršiti. Trudimo se biti prožeti njegovom ljubavlju koja nas potom nadahnjuje da ispravno ljubimo sebe, te nakon toga još žarče i jače svoga bližnjega do mjere predanja vlastitoga života za duhovno dobro i spasenje svih.

Izvor: patrologija.com