Osjećanje zadovoljstva i „ispunjenosti“ je u vezi naše procjene da smo zadovoljili neku svoju važnu želju.
Sama rječ je afirmativna jer u svojoj etimologiji uključuje nečega „do –voljno“ kao i „za“. U tom smislu želja koju smo ispunili uklanja neprijatnost, neispunjenosti. Otuda i izraz satisfakcija od lat.satisfacere tj. satis što znači dosta, dovoljno i facere – izvršiti.
Ipak, osjećanje zadovoljstva sve češće ljudi ostavljaju za nekakve „ekskluzivne“ situacije ili momente, točnije ne osjećaju ga često. Fantazije koje se javljaju o ovoj vrsti emocije idu u nekoliko pravaca: „tek kad prestanem da radim…mogu osjetiti zadovoljstvo“, ili „ukoliko osjetim zadovoljstvo sigurno će stvari krenuti loše…“, „previše zadovoljstva vodi u gubitak samokontrole“ ili „ako pokažem zadovoljstvo drugi će mi zavidjeti, i odbaciti me.“
Ove osobe vjeruju da se zadovoljstvo ili druga osjećanja moraju iskazati na određen način, i to tek kada situacija to dozvoli , što je u skladu sa njegovom ili njenom fantazijom .
Obitelj i dozvole osjećanja
Ova vrsta supresivnosti pozitivnih osjećanja, kao i kroničnog deficita pojedinih osjećanja, posebno zadovoljstva ima veze sa osobnim ranim sadržajima koji su pothranjeni u njegovim strukturama ličnosti. Tu veliku ulogu igra primarna obitelj, koja je na djetetovo izražavanje određene emocije reagirala ili kažnjavanjem ili ignoriranjem ili pak osjećajem osjećanja koje je dijete tada pokazivalo. Ovo jednom rječju zovemo psihološka „zabrana“ od strane roditelja. To znači da se dijete prilagodilo roditeljskoj verbalnoj ili neverbalnoj poruci u kome se nešto „ne radi ili radi“ na određen način. Sadržaji ovih represivnih ili supresivnih fantazija su takvi da će u sadašnjosti osoba imati nelagodu tj. vjerovat će da drugi ljudi na njegovo osjećanje ili iskazivanje zadovoljstva reagiraju kao roditelji ili druge značajne figure iz njene prošlosti. Postoje dvij tendencije kada su osjećanja u pitanju: osobe ili ne osjećaju određeno osjećanje ili ga osjeća, ali sebi ne dozvoljava da ga iskaže. Ovaj „paket zabrane“ u svoj genezi ima otpisivanje, minoriziranje i ignoriranje djetetove afektivnosti i osporavanja osnovnih prava kroz „Nemoj da osjećaš određenu emociju“. Npr. djevojčica koja je bila mala ušetala je u kuću veoma radosna i zadovoljna, ali pošto je opća atmosfera u domu bila napeta jer je majka bila bolesna, od nje se očekivalo da „nešto uradi sa tom radošću“. Ona je tada na primarno osjećanje stavila neko melankolično lice i ušla u ulogu „zabrinutosti za mamu“, jer se to „uklapalo“ u dati scenarijo i očekivanja. Ta djevojčica , kada poraste i kada se nađe u dodiru sa zadovoljstvom može da automatski promjeni „mod emocije“ i u situacijama kada bi bilo sasvim u redu da osjeti i iskaže zadovoljstvo ,ona iskazuje neko manje prijatno osjećanje. Ovu vrstu zamjenskih osjećanja u transakcionoj analizi nazivamo tzv. „reket“ osjećanjima.
Reketi su zamjenska osjećanja koja su bila dozvoljena i odobrena od strane značajnih drugih u prošlosti.
Zabrinutost kao odbrana od zadovoljstva
Još jedan čest razlog zabrane na zadovoljstvo kod ljudi je tzv. „magijska svest“ u kome osoba vjeruje da ukoliko počne da se raduje, „sutra će plakati.“ Ovo je u vezi sa uvjerenjem da će nešto krenuti po zlu ukoliko se nešto dobro desi. Ova vrsta regresivne svesti prisutna vjekovima kod ljudi ,onemogućava da osjete prijatne emocije u njihovoj punini. Zato se oni radije odlučuju za zabrinutost, jer „dok brinem ništa se loše neće desiti.“ U tom načinu vjerovanja odustajanje od zadovoljstva i sreće je obrambeni magijski čin, kojim se predodređuje nesreća.
Prijatnost, zadovoljstvo, sreća
Dok je prijatnost i tjelesni fenomen koji može imat i svoju mentalnu reprezentaciju, dotle je zadovoljstvo psihički fenomen koji osoba može držati u svojoj svesti, i kao takva može postati dugotrajna emocija ili raspoloženje. Zadovoljstvo može voditi u smirenost, kao i u uzbuđenje u zavisnost kako osoba reagira na ispunjenje želje.
Također, između osjećanja zadovoljstva i sreće postoji samo kvantitativna razlika, jer sreću osjećamo kada ispunimo neku od vrlo važnih želja. Radost kao dio ove kompozicije je posebna vrsta zadovoljstva zbog budućnosti da će se nešto lijepo dogoditi, a naša želja ispuniti. Stoga možemo reći da je radost prijatno iščekivanje događaja koje će izazvati zadovoljstvo.
U ovo Božićno vrijeme prilika je da ostajemo u dobrom raspoloženju i damo sebi dozvolu na različite oblike zadovoljstva. Prije toga možemo se pitati koje male ili velike ciljeve smo postigli ili smo na putu da ih ostvarimo. Ova mentalizacija otvorit će i kanal da češće i jasnije osjećamo zadovoljstvo kao važnu emociju kvaliteta života.
Piše: psiholog Maja Pavlov
Photo: www.pixabay.com
Dodajte komentar