Kol 1,21-23
I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem.
Ps 54,3-4.6-6.8-8
Spasi me, Bože, svojim imenom
i jakošću svojom izbori mi pravdu!
Poslušaj, Bože, moju molitvu
i usliši riječi usta mojih!
Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.
Od srca rado ću ti žrtvovati,
slavit ću ti ime, Gospodine, jer je dobrostivo,
Lk 6,1-5
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«
Komentar
Vidimo okršaj sotone i Boga, okršaj i bitku dviju vojski, i suprotnosti neba i zemlje! Jer, s jedne strane imamo farizeje, koji će jedno najobičnije trganje klasja izjednačiti sa time kao da apostoli sa srpovima idu u polje na cjelodnevnu žetvu! Znači oni prvo osuđuju apostole i Isusa, ali i onda im pripisuju da rade ono što ne rade! Jer po njihovoj logici, mi ne bi smo smjeli ni stolicu pomaknuti nedjeljom jer bi to bio rad!
Oni to rade samo da bi provocirali. I to vidimo i danas u svijetu, gdje ljudi koji nisu kršćani kršćanima pridaju neke epitete, ne prihvaćajući ih i ne shvaćajući da smo i mi kršćani najobičniji ljudi, pa tako često čujemo stvari kao što su „kakav si ti to kršćanin kad griješiš“ i slično… a to su najobičnije provokacije koje uzimaju ekstreman i krajnji slučaj i postavljaju ga kao normalan, očekivan i tražen normativ po kojem bi ONI trebali NAMA prosuditi tko smo mi i što smo mi! Takvi si daju za pravo staviti se iznad Boga, traže trn u oku brata svoga a ne vida brvna u oku svojemu! Puno je takvih primjera u današnjem svijetu. Najviše bi se osvrnuo na patnje i mučeništva koje kršćani doživljavaju kroz sve ove vjekove, ali i danas: jer dok se takvi danas zalažu za nekakvu „slobodu“ i slobodan izbor svakoga – mi se zalažemo za istinu! Prodaju nam ropstvo pod krinkom slobode! I u toj lažnoj „slobodi“ za koju se zalažu – sve dopuštaju čovjeku i sve im je u redu, ali ako si kršćanin onda te žele raspeti. Možemo primjetiti kako sotona želi uništiti sve što je sa Božje strane, na najsuptilnije načine, pa čak u pod krinkama slobode. Tako i u ovom čitanju, farizeji pod krinkom nekakve „pozitivne kritike“ žele isključivo – provocirati. I što je najgore – u njihovim glavama to što čine je sasvim ispravno. Tako i danas, ljudi i sotonu kao Boga štuju!
U daljnjem nastavku čitanja Isus još jednom daje do znanja da je On Bog. On je farizejima toliko puta to prikriveno poručio,ali oni su bili preslijepi da to uvide. Ujedno im i pokazuje da ne razumiju pisma, iako su toliko obrazovani. No, tu ja vidim i jednu dublju poruku. Poruku da smo svi mi svećenici, svi koji smo uz Gospodina smo pozvani da služimo Njegovim pravednicima, i zato smo i mi pozvani da uđemo u Dom Božji na njegov dan i blagujemo! Jer Bog ne ostavlja svoj narod gladnim! Jedna jaka poruka ovdje je i ta koliko se možemo i moramo uzdati u providnost Božju.
Na kraju jedna iznimno jaka poruka : „Sin čovječji gospodar je subote“! Ne vi, farizeji, i ne ti, svijete osuđujući, nego Bog! A kao i svaki gospodar koji najbolje zna o svom imanju, tako i Bog najbolje zna, i On jedini može suditi što je ispravno a što ne!
Molimo danas, braćo i sestre, za svu našu braću kršćane koji u današnjem svijetu bivaju progonjeni, mučeni i ubijeni jer su kršćani, jer se ne žele odreći istine i ne žele prihvatiti nečiju laž kao istinu! A njihovim progoniteljima neka milostiv bude Gospodin!
Dodajte komentar