Prof. Andrea Riccardi, iz zajednice sv. Egidija, podsjeća da već trideset godina duh Asiza „uspostavlja bratstvo, umnaža djela mira, stvara svijest sveze među različitim vjerskim zajednicama, suprotstavljajući se ‘porobljavanju religije od strane rata i terorizma’“. Riccardi je istaknuo kako se u svakom susretu događa jedno oslobođenje, te govoreći o važnosti umijeća dijaloga, zaključuje: „dijalog je shvaćanje suživota: ili ćemo zajedno živjeti, ili ćemo zajedno umrijeti“.
Carigradski ekumenski patrijarh, Bartolomej I., govorio je o ekonomiji i ekologiji te naglasio kako svako „ljudsko djelovanje ostavlja trajni trag na siromahe zemlje“. Nasilje i nepravda lome se dijalogom: po unutarnjoj promjeni koja se širi i postaje globalna upravo prihvaćanjem dijaloga. Za patrijarha „mir je zajednički poduhvat“ i mora biti „ekumenski odgovor na ekumensku odgovornost“.
Mohammed Sammak, politički savjetnik velikoga muftije u Libanonu, ističe da je „za muslimane prvotna dužnost suočiti se s problemom vjerskog ekstremizma“; osloboditi se ekstremista koji koriste islam „kao oruđe osvete; totalitaristički pokret u ime religije“. Islam, naprotiv, vjeruje u pluralizam i smatra različitost među ljudima izrazom od Boga zadane dužnosti da svi ljudi budu različiti. Izraelski rabin Avraham Steinberg podsjetio je na biblijski i talmudski nauk koji ne vide alternativu miru u međunarodnom suživotu i po kojima je „ubiti zbog neslaganja najveći grijeh“.
Nadbiskup Rouena, mons. Dominique Lebrun, prisjećajući se ubojstva o. Jacquesa Hamela poručio je da prepoznato mučeništvo ne smije biti povodom za sukobe i osudu, već za radost zahvalnosti zbog svjedočanstva vjere.
Sociolog, profesor sveučilišta u Leedsu, Zygmunt Bauman na tragu naučavanja Pape Franje ističe tri izazova za čovječanstvo: prvo, promociju kulture dijaloga zbog obnove tkiva društva; potom jednaku „raspodjelu plodova zemlje i rada, ne kao milosrđe nego kao moralnu dužnost“; te postavljanje kulture dijaloga u središte obrazovanja, kako bi se mladima dalo „oruđe da riješe sukobe drugačije no što smo dosad činili.“ Poljski sociolog to naziva kulturalnom revolucijom u svijetu u kojem se stari i umire prije nego se odraste. U današnjem globaliziranom svijetu, u kojem svi ovisimo jedni od drugima, tumači Bauman, više se ne postoji podjela na „nas i njih“, jer koncept „mi i oni“, u globalnom svijetu nestaje, ostaje samo „mi“, a mi još uvijek nismo razvili kozmopolitsku svijest, te se u ovom trenutku služimo metodama prošlosti. To je klopka i izazov ovog trenutka povijesti.
Izvor: radiovatican.va
Foto: www.anticacanonica.it
Dodajte komentar