21 godinu nakon objavljivanja svoje čuvene knjige “O poreklu vrsta”, Čarls Darvin je 1880. godine dobio pismo odvjetnika Francisa McDermott-a, uvjerenog kršćanina McDermott u pismu navodi da i pored zadovoljstva koje oseća čitajući njegove knjige, nije izgubio vjeru u Novi zavjet te moli naučnika da mu odgovori sa da ili ne na pitanje da li veruje u Bibliju i obećava da neće objaviti odgovor. Na ovaj upit Darvin je odgovorio kratkim pismom: “Žao mi je da vas obavijestim da ne vjerujem u Bibliju kao božansko otkrovenje, niti u Isusa Krista kao Božijeg sina“.
Ova činjenica je tim pre interesantnija jer je Darvin dugo izbegavao odgovor na ovo pitanje da bi zaštitio svoju religiozmnu suprugu. Sačuvana su i druga pisma puna divljenja ali i zabrinutosti za dušu naučnika; “Zašto se čovječe zaodjevate tim tamnim teorijama vaše imaginacije i trošite dane u težnji da dokažete da je Bog lažac?”
Prema Darvinovoj teoriji o prirodnoj selekciji, evolucija vrsta se odvijala kroz borbu za opstanak, prirodnim odabirom. Neki biolozi su prigovarali Darvinu kako ne može dokazati svoje hipoteze dok su drugi su kritikovali Darvinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darvinovu teoriju nisu dolazili od naučnika već od strane crkvenih predstavnika jer je njegova teorija poricala uticaj Boga na stvaranje čoveka i postavljala je čoveka na istu razinu sa životinjama.
Na Univerzitetu Cambridge, Darwin je trebalo da postane svećenik u okviru Anglikanske teologije. Tih dana nije sumnjao u literaturnu istinu Biblije. Na svom naučnom putovanju brodom ”Beagle” oko svijeta, Bibliju je smatrao autoritetom na polju morala a kasnije je prihvatio i biblijski kriticizam, pokret koji je tada bio vrlo popularan. U svojoj knjizi ”Postanak vrsta”, iako religiju smatra plemenskom strategijom radi opstanka, Darvin još uvijek smatra da je Bog ultimativni zakonodavac. Od 1849. više ne prisustvuje svetoj Misi i smatra da je apsurdno da čovek u isto vrijeme bude revnosni teist i evolucionist.
Postavlja se pitanje zašto je Darvin svojim odgovorom prekinuo višedecenijsku šutnju jer je i u svojoj 71. godini života bio vrlo oprezan u izjavama vezanim za svoje vjersko opredjeljenje. Vjerovatno jer je stalno bio pod pritiskom ponavljanih pitanja a McDermott-ovo pismo je stiglo u pravi momenat i imalo je iskrene namjere. Darvinov odgovor je sigurno zatekao McDermott-a a ovaj je održao obećanje i sačuvao pismo u tajnosti više od 100 godina. Upravo se unutar ovog perioda puno nagađalo o Darvinovoj religioznosti, odnosno nedostatku vjere a šuškalo se i da je prešao u kršćanstvo na samrtnoj postelji no ove tvrdnje je opovrgla njegova ćerka.
Ovim pismom je stavljena tačka na višedecenijsku debatu i ono pruža čvrst dokaz da je Darvin u drugoj polovini života bio odvažni i strogi agnostik.
Izvor: B92, the Guardian, Wikipedia
Dodajte komentar