Kada pogledamo jedni druge, kada pogledamo nas same u zrcalu, vidjet ćemo trenutačnu stvarnost Božjega hrama. Izabrani smo i izmoljeni. Izabrani od Boga, a izmoljeni od Isusa, naših roditelja, baka i djedova, krštenih naših predaka. Isus je na taj način i tom snagom izmolio od Oca apostole. Svaku bi noć proveo u snažnoj molitvi prije nego što je odabrao dvanaestoricu, svakog ponaosob.
Velik je događaj bio izbor apostola. Bila je osigurana budućnost mlade i ranjive Crkve. Isus je tako imao kome ostaviti Božju riječ i euharistiju kako bi ih oni prenosili budućim naraštajima. Oni će biti svjedoci njegova slavna uskrsnuća i uzašašća. Kakva li je radost bila među apostolima kada je Isus od silnog mnoštva upravo njih odabrao da ga slave, da vide kako Sin Božji otkupljuje sina čovječjeg! Kasnije će mlada Crkva radosno pratiti apostole jer zna da ih Isus nije ostavio kao siročad, nego ih je preporučio dvanaestorici muževa, očeva. Apostoli su bili grješni ljudi poput svakog iz naroda, ali je Isus imao dovoljno snage oblikovati ih u pravednike; svi su postali odgovorni za sve i svaki za sebe. Ali, svaki od njih posebno i svi oni zajedno vrijede onoliko koliko su svjesni svojega sinovstva pred Gospodinom.
„Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom; da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet Te nije upoznao, a ja Te upoznah; a i ovi upoznaše da si me Ti poslao.“ (Iv 17, 24 – 25)
Kako je lijepo znati da se Isus brinuo za svakoga od nas. Pokriveni smo njegovim blagoslovom. Osim blagoslova velika je i odgovornost na nama. On želi preko nas svoj blagoslov predati i onima koji u njega ne vjeruju, koji blagoslov ne žele. A tko bi oni mogli biti? Dovoljno je da se samo osvrnemo oko nas, toliko je ljudi koje srećemo tijekom našeg školovanja, rada, rekreacije, u zajednici i obitelji. Budu li vidjeli Isusa u nama, budu li čuli njegovu riječ od nas, budu li vidjeli kako ga slavimo svojim radom, bit će izazvani na vjeru, a, samim time, i na blagoslov.
Možemo li osjetiti i doživjeti to povjerenje koje Isus ulijeva u nas? Takva se misija ne povjerava svakome. Kao što i mi ljudi naša dobra povjeravamo odanim osobama, tako i Isus povjerava svoju misiju najodanijima. Zna da to nije lako, ali zbog toga moli Oca za nas i dokazuje nam njegovu prisutnost u našim svakodnevnim životima. Uči nas moliti jedne za druge da budemo jaki u zajedništvu, a zajedništvo nastaje kada jedno u drugome prepoznajemo Boga. Ljudi će moći po nama prepoznati Isusa Krista kad uoče kako u našim srcima, mi kršteni, čuvamo Uskrsloga.
Danas Isus zove nas! Prisjetimo se da smo izabrani i izmoljeni. Sjetimo se onih koji su nas Bogu preporučili, Boga za nas molili, pred Bogom zbog nas plakali. Budimo životni svjedoci, a riječju svjedoci Isusa Krista kojemu neka je hvala i čast navijek!
Piše: Knezi Nikola, asist. dr. med.
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar