Današnja liturgijska čitanja nam pružaju veliku utjehu.
U knjizi Otkrivenja (Otk 7, 16-17) Ivan apostol piše: „Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih“. Zamislio sam se nad ovim poslednjim riječima. Kad plačemo, obično sami sebi obrišemo suze ili ako smo pak neutješni, ostavimo ih da se same osuše. Djetetu majka pak obriše suze ili supružnik supružniku a ovdje – to čini sam Bog, svojom rukom! Bog prilazi i briše suze – patnju, rastanak, bol, smrt – zauvijek! Duboko prisan i potresan a nadasve nježan trenutak za svako dijete Božije.
Ponovo kod svetog Ivana, u Evanđelju slušamo (Iv 10, 27-30): »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.« Ovdje možemo u punini osjetiti Božiji zagrljaj – nitko nas neće odvojiti od ljubavi Božije kaže sveti Pavle Rimljanima (Rim 8,35). Neprijatelj i iskušenja nas neće više ugrožavati – Isusova i Očeva jaka ruka će postati naš štit. ”Gle u dlanove sam te svoje urezao” veli Izaija (Iz 49,16).
Gdje nas upućuju pomenuti biblijski tekstovi? Odgovor sam našao u detalju poznate Mikelanđelove slike u Sikstinskoj kapeli. Pogađate? To je scena ”Stvaranja čovjeka” gdje nebo uokviruje mjesto na kojemu se skoro dotiču dvije ruke. Između Božjeg i Adamova kažiprsta kao da postoji iskra – Božanski se životni dah prenosi u fizički dodir. Između ova dva prsta leži Očeva ljubav prema onome što je stvorio. Na samom početku, u knjizi Postanka, data je slika u kojoj možemo zamisliti Adama i Evu, kako se za dnevnog povjetarca šetaju skupa sa Bogom. Tada su ga gledali licem u lice, dok ga mi sad gledamo kroza zrcalo (1 Kor 13,12). Trudimo se stoga u vremenu koje nam je dato, da dobrim djelima i ljubavlju prema Bogu i bližnjem, zaslužimo da nas Jaganjac povede na izvore vodâ života.
Slika: Michelangelo Buonarroti – commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1551141
Dodajte komentar