Kršćanska braćo i sestre!
Ivanovo evanđelje započinje viđenjem Riječi prisutne kod Boga prije stvaranja. Ono što je Isus trebao biti u trenutku rođenja od Djevice Marije bio je od početka, prije stvaranja svijeta: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog“. Između dva Isusova rođenja – rađanja odvijeka kao Riječ Božja i rođenja u Betlehemu kao Marijino dijete – Ivanovo evanđelje smješta borbu između svjetla i tame. „I svjetlo svijetli i tama ga ne obuze.“ Isus se otkrivao u svakom i najmanjem djeliću svjetlosti: „Bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna“. Svaki put kada su dobrota i iskrenost odbijeni, borba između svjetla i tame se nastavlja. Svjetlo je nastavilo svijetliti više puta i na različite načine. Cijeli naš život je ispisan ovom Riječju. U životu nismo sami, bačeni u arenu pa tko preživi. Naša povijest ima plan, ima svoj početak u Bogu. „Ja sam početak i svršetak, alfa i omega, prvo i posljednje slovo.“ Sva slova, sve riječi, sve knjige i svi govori napisani su ovim pismom, ovim imenom. U svemu možemo uživati u njegovoj prisutnosti. Božić nam daje da svi budemo važni i da nam sve u životu bude bitno. Od one najpovršnije predbožićne ispovijedi, do one najbanalnije čestitke. Od neke gorke svađe i rastave do najljepšeg poznanstva i susreta. Od rađanja i krštenja i drugih sakramenata do bolesti drage osobe i preseljenja s ovoga svijeta. Od želja za malo više novca do potrebe za malo više skromnosti. A sve zato jer Božja vječnost postaje naš mali život, postaje tijelo. A tijelo, kao i svako tijelo, ima svoje rane. A rane nisu bajka. One su naše, one su stvarne. One nas drže budnima. Rane nas vraćaju u život, uče nas razmišljati. Kao Marija i Josip. Daleko od svega, a blizu svemu. Blizu Onome koji nas sve daruje svojom puninom.
Božić nas prati od djetinjstva i uvijek mu se iznova vraćamo jer on lakoćom ruši sva ograničenja koja život pred nas postavlja. Unatoč digitalnoj i nervoznoj svakodnevici, glad za Božićem neće prestati zato što on nije ništa drugo nego sunčana strana zdravog ljudskog razuma. Zato božićno otajstvo nije pitanje apstrakcije, nego proces rasta. Uz zakone prirode, vidljivoga svijeta postoje i drugi zakoni, drugačiji i neočekivani. Zakon duhovnoga, Božjega svijeta. To nije svijet nekog mraka koji nas treba plašiti. To je svijet kojega oslikavaju anđeli. To je svijet čuda u kojem se bude djeca i uživaju, u kojem je sve moguće, to je svijet u kojem nema ograničenja koja postavlja ozbiljni život odraslih. Božić nam govori da postoji svijet u kojem je moguće prevladati strah, tamu, tromost i nepokretnost, suprotnosti, okrutnosti prirode i njenih sila, čak i smrti.
S pravom govori današnje Evanđelje: „Onima koji ga primiše, koji vjeruju u njegovo Ime, koji su rođeni od Boga, dade moć da postanu djeca Božja“.
Ovim mislima želim svima sretan Božić i blagoslovljenu Novu Godinu!
† Ivan, bisku
Dodajte komentar