Vjera Crkva Božićna poruka dr. Ivana Penzeša, subotičkog biskupa
Crkva

Božićna poruka dr. Ivana Penzeša, subotičkog biskupa

Kršćanska braćo i sestre!
Svi ćemo se složiti da je Božić jedan od najradosnijih, ili bolje rečeno najpopularnijih kršćanskih blagdana; pa i u tome da ga svi slave, vjernici i oni koji manje vjeruju, oni koji idu u crkvu i oni koji u nju ne idu. Očito, Božić u sebi nosi takvu radost kakva ovom svijetu uvelike nedostaje.
Čovjeku današnjice cjelovita poruka ovoga blagdana očito ne predstavlja nešto životno potrebno. Lako je u proslavi Božića probrati samo „religiozne igračke“ i tako potvrditi onu staru maksimu: od religije itekako možemo učiniti opijum koji odmara i zabavlja, koji ne dopušta da se ispravno vidi.
Pokušajmo zato sići ispod površine i otkriti bit ove noći. G. K. Chesterton je rekao: „Božić se temelji na jednom prekrasnom i namjernom paradoksu, paradoksu da se rođenje beskućnika slavi u svakom domu“. Bog se rodio kao beskućnik u obitelji siromaha, usred štale, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. Svaka je od ovih činjenica puno više od puke blagdanske svečanosti. Bog je od samog početka bolno iskusio što znači biti čovjekom. Došao je kao bespomoćno dijete, kako svijet ne bi uznemirio ili prisilio da ga prihvati.
Ovo su iskusili prvi svjedoci Isusova rođenja: pastiri. Njihova idila svjetla i pjesme anđela nije dugo trajala. Možda baš onoliko koliko traje jedna polnoćka. Ni mi, dvije tisuće godina nakon pastira, nemamo gotovih rješenja. Ali zato treba zastati i dopustiti da nam Bog u tišini odgovori.
Temeljna poruka Božića jest: prepoznati Spasitelja, Boga koji može suosjećati s čovjekom i spasiti ga preko njegovih problema. Jer na kraju krajeva, svojim utjelovljenjem Bog je čovjeku zacrtao samo jedan cilj: postati onakvim čovjekom kakvim je Bog danas postao. Bog nije došao na zemlju da nam ispriča simpatičnu priču i tako pruži kratkotrajni opijum. Ne, doista se pojavila milost Božja, spasiteljica svih ljudi, odgojila nas je da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu i držimo otvorene oči za Boga koji dolazi.
To ćemo najbolje učiniti ako se poput pastira spustimo što dublje u surovu stvarnost našega svijeta kako bismo vidjeli da ima mnogo, čak previše onih koje je život samljeo i još uvijek melje. I za njih je on Spasitelj, Ozdravitelj i Razveselitelj, i to ponajprije tako da im je Supatnik i Suputnik. Njihova molitva šutnje i gorčine Bogu nije tuđa. I oni su Njegovi. Stoga ćemo i mi ćemo moliti za sve one koji pate. A možda će molitva za njih zapravo biti molitva i za nas.
Želite li dobro proslaviti Božić? Nađite načina da nekome budete suputnikom i supatnikom i, ako je moguće, razveseliteljem. Možda će to biti baš preko bespomoćne šutnje, a ako mognete, pronađite načina da to bude i djelom, ali tako da nikome ne zasmetate.
Ovim mislima želim svima sretan Božić i blagoslovljenu Novu Godinu!

+Ivan, biskup

Tagovi