Mudraci sa istoka su bili znanstvenici koji su praktikovali drugu religiju a Bog koristi njihovu vjeru i znanje da bi ih doveo Kristu. Ironično je to, da oni koji ne pripadaju izraelskom narodu, savjetuju kralja Heroda, glavne svećenike i pismoznance o mjestu Mesijina rođenja.
U Matejevoj izvješću kraljevi su Herod i Isus. Prvi u liku tiranina, što je na žalost i dokazao nedugo nakon susreta sa mudracima i drugi – Isus čija moć leži u nevinom djetetu i poniznosti. Treba imati u vidu da su se za mudre ljude smatrali i visoki svećenici i učitelji zakona te poznavaoci pisama. Oni posjeduju znanje koje ni Herod ni magi nemaju ali ih njihovo znanje ne dovodi do Mesije nego do zavjere protiv Isusa.
Čudesan je način na koji su se mudraci odlučili potražiti Krista. Nisu to bila sredstva koja su nama danas bliska u upoznavanju puta spasenja već upravno suprotno – proučavajući zvijezde na nebu. Na taj način božanski naum za spasenje čovjeka predstavlja misteriju a ne neku formulu jer božji putevi nadilaze naše razumijevanje.
Prema Božijoj namisli, vijest o novorođenom na iznenađujući i neočekivan način stiže do nas – preko anđela i skromnih pastira, mudraca i zvijezde koja ih je vodila pa sve do savjetovanja u Herodovu dvoru. Od velikog je značaja i glas savjesti u mudracima da se ne vrate na Herodov dvor.
Poruka Epifanije je da u djetetu Isusu u jaslama, u Isusu koji jede sa griješnicima, Isusu koji dotiče bolesne, uskrisuje mrtve, u Isusu na križu, niko nije izostavljen iz Božijeg zagrljaja. Bogu su svi važni, sve kulture, svi narodi. Nema više ”onih iznutra” i ”onih izvana” i u Isusu svi imaju spasenje.
Izvori: Craig A. Satterlee, Mark Allan Powell (workingpreacher.org)
Slika: pixabay (uz obradu autora)
Dodajte komentar