Suština cijelog događaja vezanog za nalaženje dječaka Isusa u hramu se nalazi u njegovom odgovoru da on treba biti tamo gdje je i njegov Otac nebeski. Zašto su Marija i Josip mislili da je Isus već otišao sa rođacima put Nazareta, zašto su ga tražili na pogrešnim mjestima i zašto im je trebalo tri dana da ga pronađu ostaje otvoreno pitanje. Neizvjesnost i strah su svakako rasli svakim novim danom potrage. Možda su trebali prihvatiti činjenicu da njihovo dijete odrasta.
Ulazeći u hram, Marija vidi svog dječaka, koji je do tada stalno bio uz nju i možda tokom izražavanja svoje zabrinutosti, shvata da Ga treba predati Bogu. Isus i nas pita:”Zašto ste me tražili? Znate gde sam – kod Oca svojega”. A naša se očekivanja glede Isusa često razlikuju od njegovog najvažnijeg zadatka – da čini volju Onoga koji ga je poslao. I mi našu predožbu o Isusu treba da očistimo od ljudskog, od sentimenta i da se ne suprotstavljamo Njegovoj volji. Isus je u onome što je Oca njegova bez obzira na naša očekivanja.
Prilikom događaja u hramu, Isus i njegovi zemaljski roditelji različito poimaju tko je Isusov otac. On se vraća sa njima poslušan ali je je očigledno da su se njegovi prioriteti promjenili. On će se primarno brinuti da ispuni svoju misiju i zahtjeve koje je Bog postavio i to će činiti ”napredujući u mudrosti, dobi i milostikod Boga i ljudi”.
Nakon trodnevne potrage, Marija i Josisp su našli Isusa živa i zdrava na mjestu gjde nisu očekivali- u Hramu, među učiteljima zakona koji će ga dvadeset godine kasnije osuditi. Simbolika podsjeća na Uskrs gdje Kristovo uskrslo tijelo, nakon 3.dana od smrti predstavlja novi hram.
Izvor: Craig A. Satterlee (workingpreacher.org)
Slika: Jesus Found in the Temple (Jesus retrouvé dans le temple) – James Tissot, Brooklyn Museum, wikipedia
Dodajte komentar